Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Uspomene sa Taračin Dola (4)

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Ljepših možda ima, dražih nigdje...

(M. Selimović)

Uspomene sa Taračin Dola (4)
Autor Zdravo Stanišić   
Nedjelja, 14 Ožujak 2010 19:10

Danas objavljujemo četvrti i posljednji u seriji tekstova  o uspomenama sa Taračin Dola, našeg bivšeg nastavnika - profesora, veseljaka i prijatelja Zdrave Stanišića. Kao što smo i najavili, Zdravo uskoro izdaje knjigu "Pjesme, predanja, zdravice i anegdote" iz rodnog kraja. Svoj rodni kraj, kao ni Taračin Do, ne zaboravlja i posjetiće ga u toku dolazećeg ljeta. Možda se tada probude i neke nove uspomene. Nove zapise i knjigu s nestrpljenjem  očekujemo.

 

 

DŽABNICE




Oni stariji Taračinci, raseljeni po svijetu, sigurno znaju šta znači naslov ove priče. Oni mlađi dabogda. I ja nisam znao do te 1970. godine kada sam počeo službovati u Osnovnoj školi “Bratstvo-jedinstvo” Višnjica. Svako selo ili zaseok gdje ima groblje imalo je svoju “džabnicu”.  Dođe proljeće i krenu mise po grobljima po unaprijed znanom rasporedu. Poslije mise koju predvodi velečasni, mještani toga sela ili zaseka zovu sve prisutne u svoje domove na specijalno pripremljeno  iće i piće. Svako, bez obzira, ko je, šta je, bude nečiji gost. Bude tu mesa ko drva, rakije ko vode, jede se,  pije se. A onda pred večer, na nekoliko sati, svi gosti i domaćini izlaze na zborno mjesto (obično pogodna neka livada) gdje zacvili violina i šargija, ponekad i harmonika, gdje se kolo zacuca, gdje se pjesma zaori, gdje započinju nove ljubavi. E to sve skupa u taračinskom kraju se zvalo “džabnica”. Sjećam se “džabnice” u Višnjici  te 1970. godine... Jednu grupu prosvjetara na iće i piće pozvao je Matan Pavlović. Kuća mu je bila na putu prema Koritima. Imao je dosta djece u školi, među kojima je bio i sin Tvrtko, koji je bio malo postariji. Već su mu brčići počeli da rastu. Kroz par godina  sretnemo se ja i Tvrtko u tramvaju u Sarajevo. Pitam ga:
Šta ima, kako si?
On mi veli:
Tražio sam vas nastavniče i raspitivao se za vas,  ali vas nisam  pronašao. Naime, skoro sam se oženio i htjeo sam da vas pozovem za kuma.
Da me je pronašao ja bih imao kumove na Taračin Dolu i na ovoj stranici bi bilo sigurno više mojih priloga.


EKSKURZIJA

Negdje u ovo vrijeme džabnica organizovali smo eksurziju za taračinske osnovce, tri dana u Dubrovnik. Vođe puta nastavnik Jure i ja. Do Ljubine pješice, pokupi nas neki turistički autobus i pravac Dubrovnik. Negdje oko Konjica  stanemo kod neke kafane ili hotela da djeca odu u WC. Uputreba WC-ea se plaćala na tom mjestu.  Ulaze djeca ponovo u autobus kad eto ti i Tvrtka iz predhodne priče i onako sa vrata ljutito reče:
- Nedam ja dva dinara, pa taman se upiš’o do Dubrovnika! - uz gromoglasan smijeh svih prisutnih.



PRVA STANICA OLOVO

U ono vrijeme (1970. godina) prosjetari sa taračinske dole koji su stanovali u onim školskim stanovima, subotom poslije nastave bi kretali svojim kućama u okolne gradove i sela, da bi se u nedelju naveče ili ponedeljak ujutro  vračali. Do svojih Brgula ja sam imao tri puta. Najčešće, tabanovića fijakerom preko Višnjice, Čemernice, Čemerna, Karaule, Karačića, Okruglice i Letevaca. Oko 5 i po sati hoda ako nigdje ne svraćaš. A ja sam išao najmanje duplo duže. Drugi maršuta je vodila pješeice do Ljubine a anda jednim autobusom do Semizovca, drugim do Vareša i trećim do Brgula. I tu je trebalo dosta sati ali u putu nije bilo “džabnica”. Treća džada je vodila pješice do Ljubine, pa onda autobusom do Nišića,  a onda dva sata pješice do Brgula. Jedne prilike u jesen, te godine, vraćam se ja ovom drugom maršutom za Taračin Do. Promijenio dva autobusa, čekam treći za Ljubinu. Sa mnom na stanici još četvorica momaka u kariranim sakoima (kasnije,  kada sam nastavio studije i ja sam sebi kupio karirani trofrtaljni kaput).  Oni su već tada bili razasuti po Evropi, Došli  na godišnji odmor u svoj rodni kraj. Već sam se ja sa njima dobro upozao na raznim džabnicama, sijelima i kafanama. Znam da je jedan od njih bio Niko Taletov, kako su ga svi zvali. Ostalih imena se ne sjećam. Stade autobus koji ide za Tuzlu, pun krcat. Izađe kondukter i kaže:
- Prva stanica Olovo.
Uđoše četvorica kariranih i ja sa njima. Dođe kondukter da naplati karte. Jedan od kariranih veli:
-Pet karti do Ljubine!
Konduktera stade dreka:
Fino sam rekao prva stanica Olovo, to ste čuli. Nigdje nećemo stajati do Olova!
Tada mu jedan od ovih kariranih, mirno, potpuno staloženo, odgovori:
- Smanji taj ton,  kondukteru. Znaš li ti bolan, da ljudi skrenu avion sa linije i okrenu ga u drugu zemlju ili kontinent,  a da nas petorica (i mene je tu ubrojao) nećemo zaustaviti autobus u našem selu.
Time je razgovor prekinut, nastala je tišina. U Ljubini,  kod Šucine kafane autobus stade, po propisu, mi izađosmo. Pričestismo se tu, nekoliko puta i onda naviše, mili moji, kud koji.

Za sada nema više.

Zdravo Stanišić
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom