Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Uz svetkovinu Svih svetih

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Djetinjstvo i zavičaj mjesta su kojima se

čovjek identificira...

Uz svetkovinu Svih svetih
Autor Iljko Barić i Pero Brkić   
Utorak, 29 Studeni 2011 16:28

Dvanaest grobalja župe Čemerno

Svake godine uoči svetkovine Svih svetih i Dušnog dana većina vjernika nastoji, više no inače, urediti grobove svojih najmilijih. Vrijeme je to kada se posebno moli za svoje pokojnike. Groblje nas podsjeća koja je naša sudbina, to su mjesta gdje doživljavamo kratkotrajnost zemaljskog života i neuništivost onog duhovnog. Uobičajeno je da katoličke župe diljem svijeta imaju nekoliko mjesta za ukop preminulih, međutim, župa Čemerno sa svojih 12 grobalja krije mnoge posebnosti.

Župa Čemerno nastala je od nekadašnje velike župe Sarajevo, a zauzima prostor Čemerske planine (najviši vrh 1.465 m) između rječica Misoče i Ljubine, od Nišića do Vogošće.
Prvi vrhbosanski nadbiskup sluga Božji dr. Josip Stadler osnovao ju je davne 1882. i posvetio sv. Iliji, proroku. Toj župi pripadaju veća naseljena mjesta: Srednje, Ljubina, Solakovići, Taračin Do, Gora i Semizovac.
Posebnost ove župe su njezina groblja, točnije njih 12. Jedno groblje sa sigurnošću potječe iz vremena bosanskih kraljeva. Za sedam groblja postoje pretpostavke da datiraju iz otomanskog doba. Dva su osnovana za vrijeme austrougarske vladavine, jedno za Kraljevine Jugoslavije, a jedno za SFR Jugoslavije. Danas je u župi „aktivno“ njih 11. Uzrok disproporcionalno velikom broju groblja je brdska rasprostranjenost župe. Sva groblja imaju svoga nebeskog zaštitnika i na njima se redovito obavlja blagoslov polja.  

Kruško groblje, Taračin Do

Groblje je dobilo naziv po selu Kruzi koje se prostire zapadno od groblja i u prvih 20 godina vođenja Matice umrlih ono se zove Groblje Kruzi ili Kružko groblje. Kasnije se ustalio naziv Kruško groblje. Posvećeno je svetom Marku, evanđelisti.
Prvi ukop, uknjižen u Maticu umrlih župe Čemerno bio je 1884. U svesku 1., stranica 1., broj 1 stoji da je prvi župnik župe Čemerno fra Mato Baljić 6. siječnja 1884. u Kružkom groblju ukopao pok. Ivana Matića. Ivan je umro u 61. godini „od zaduhe“ 5. siječnja 1884. Mjesto rođenja Kruzi, mjesto stanovanja Tisovik. Iza njega ostaje „žena mu“ Mara Perić. Pok Ivan Matić je primio „svete sakramente umirućih“.
Ovo groblje je postojalo očito i prije osnutka župe 1882., budući da se u izvješću prvog apostolskog vikara u Bosni biskupa fra Mate Delivića iz 1737. spominju mjesta Kruzi i Planina (Franjo Marić, Vrhbosanska nadbiskupija početkom trećeg tisućljeća, Sarajevo - Zagreb 2004., str. 285).
Groblje se danas administrativno nalazi na području općine Ilijaš, mjesna zajednica Ljubina. Groblje ima kapelicu i aktivno je.  

Groblje Kopošići i nacionalni spomenik kulture

Mjesto Kopošići smješteno je na jugozapadnim obroncima Čemerske planine. Na njemu se nalazi i nekropola stećaka. Najpoznatiji stećak jest kneza Batića i on je unutar groblja Kopošići. Naziva se još i Odžak prema drugom nazivu za Kopošiće. Na njemu se obavlja blagoslov polja na Spasovo.  
U prvom svesku Matice umrlih župe Čemerno na prvoj stranici pod rednim brojem 2 župnik fra Mato Baljić bilježi za 1884. ukop tromjesečnog djeteta Angje Ilić od oca Ilije i majke Janje rođ. Matić. Angja je umrla 12. siječnja 1884. „od kašlja“, a ukopana je 13. siječnja. Župnik nije vodio pogreb („nijesu me pozvali“).
U produžetku sela, jedan kilometar južno od Kopošićkog groblja nalazi se stari bosanski grad Dubrovnik. Nekropolu stećaka kneza Batića kao i stari bosanski grad Dubrovnik Povjerenstvo za očuvanjem nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je 7. listopada 2003. proglasilo nacionalnim spomenikom kulture.
Groblje danas ima kapelu i aktivno je. Ono se nalazi na području općine Ilijaš, mjesna zajednica Ljubina.

Groblje Dolovčići

Nastavljajući sjeverno od Kopošića i starog bosanskog grada Dubrovnik uzvodno rječicom Misočom na 14. kilometru dolazimo do mjesta Dolovčići koje od 60-ih godina 20. stoljeća ima i svoje groblje. Na groblju se obavlja blagoslov polja u nedjelju nakon Spasova. Ono ima kapelu i danas je aktivno.
Prvi registrirani ukop u groblju bio je za župnika vlč. Josipa Vasilina. Ukopana je jednogodišnja djevojčica Mara Matić, kći Danke i Ruže rođ. Barić. Mara je rođena 4. svibnja 1964., a umrla je 19. srpnja 1965. Uzrok smrti je „dječja bolest“. Župnik vlč. Josip Vasilina nije vodio pogreb. Dijete su ukopali Ilija i Danko Matić (Matica umrlih župe Čemerno, svezak 4., godina 1965., str. 33., br. 8). Groblje Dolovčići nalazi se na području općine Breza, mjesna zajednica Mahmutovića Rijeka.


Groblje Nasići iz turskog doba

Na 17. kilometru uzvodno uz rječicu Misoču na jugozapadnim obroncima Čemerske planine je selo Nasići sa svojim grobljem. Blagoslov polja obavlja se na Duhove. Treći uknjižen ukop župe Čemerno u prvi svezak Matice umrlih na prvoj stanici pod rednim brojem 3 prikazuje da je fra Mato Baljić opremio sakramentima umirućih i pokopao 2. veljače 1884. u groblju Nasići Anu Ivić rođ. Jozić iz Kamenice, ženu pokojnog Ante Ivića iz Nasića. Ana je umrla u 62. godini života „od sangjia“.  
Prema usmenoj predaji mještana groblje datira iz doba otomanske vladavine u Bosni. Prvi apostolski vikar u Bosni biskup fra Mato Delivić u svom izviješću iz 1737. navodi za župu Sarajevo, od koje je župa Čemerno nastala i naseljeno mjesto Nasići. Groblje je i danas aktivno. Kapela je teško oštećena u ratu te se potpuno urušila i još nije obnovljena. Groblje Nasići također administrativno pripada općini Breza, mjesnoj zajednici Mahmutovića Rijeka.

Groblje Solakovići - u posljednjem ratu minirano

Jugoistočno ispod Taračin Dola nalazi se mjesto Solakovići sa svojim grobljem. Blagoslov polja obavlja se u nedjelju Presvetog Trojstva. Prvi ubilježen ukop u Maticu umrlih župe Čemerno na ovom groblju je iz 1886. Fra Mato Baljić ukopao je četverogodišnju djevojčicu Mariju Barić, kći Mate i Ivke Barić rođ. Ilić / Mihatović. Marija je umrla „od grlo bolje“ (Matica umrlih župe Čemerno, svezak 1., godina 1886.,  str. 7., br. 5).
Očito je postojalo i za vrijeme otomanske vlasti. U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856. spominje se naseljeno mjesto Solakovići. Groblje je u posljednjem ratu (1992. - 1995.) bilo minirano, kapela teško oštećena, a tek 1998. je deminirano i kapela je ponovno obnovljena. Ono je i danas aktivno. Groblje Solakovići administrativno pripada općini Ilijaš, mjesnoj zajednici Ljubina.

Groblje Pomenovići

Južno od Solakovića na južnoj strani brda Lipa je selo Ulištovići i groblje Pomenovići. Posvećeno je svetom Anti Padovanskom. Prvi upis ukopa u Pomenovićko groblje bio je 1884. Djevojčica od „sedam danah“ Mara Josić umrla „od kašlja“ ukopana je 22. ožujka. Mara je rođena od roditelja Pere i Kate rođ. Milanović (Matica umrlih župe Čemerno, svezak 1, godina 1884., str. 1, br. 4).
Groblje je očito postojalo i prije austrougarske vladavine i osnutka župe. U Šematizmu Bosne Srebrene za 1877. u župi Svetog Ante Padovanskog – Sarajevo navodi se i mjesto Ljubina koja svojim lokalitetom do danas gravitira ovom groblju i njezini vjernici se ukapaju u njega. Groblje ima kapelu i aktivno je, a i ono se također nalazi na teritoriju općine Ilijaš, mjesna zajednica Ljubina.

Groblje Kožlje – pogled na Taračin Do

Nasuprot Pomenovića, preko magistralnog puta Sarajevo – Tuzla, na lijevoj strani rječice Ljubina, ispod planine Ozren nalazi se selo Kožlje i njegovo groblje. Iz njega se pruža pogled na južnu stranu Čemerske planine i njezine brežuljke kao i na Taračin Do, staro sjedište i središte župe. Blagoslov polja se obavlja u drugu svibanjsku nedjelju.
Prvi upisan ukop u Matice umrlih župe Čemerno bio je 1884. Mato Bartolić umro je 9. svibnja 1884. u 59. godini „od grčeva i sangjije“. Matina žena bila je Kate Petrović. Primio je sakramente umirućih, a župnika „na pokop nijesu zvali“. Pokopan je dan nakon smrti (Matica umrlih župe Čemerno, Svezak 1., godina 1884., str. 2., br. 9).  
Mjesto za pokop je očito postojalo i za otomanske vlasti. U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856. navodi se za župu Sarajevo i naseljeno mjesto Kožlje. Groblje je i danas aktivno i ima kapelu. I ovo se groblje nalazi na teritoriju općine Ilijaš, mjesna zajednica Ljubina.

Groblje Desava – u početku groblje Srednje

Uzvodno uz rječicu Ljubina, na njezinoj desnoj strani odmah ispred Srednjeg, u istočnoj strani brda Lipa nalazi se naselje Stupe i groblje Desava (pučki naziv groblja koji se u Maticama župe u drugoj polovici 20. stoljeća ustalio). Groblje je posvećeno svetom Josipu radniku i nazivano u početku Groblje Srednje jer su se u njega na početku ukapali mahom ljudi iz Srednjeg.
Prvi upis u Maticu umrlih datira iz 1928. Župnik vlč. Pero Zubak bilježi smrt i ukop šestomjesečne djevojčice Marice Perić u „groblje sv. Josipa u Srednjem“. Otac je Mato, a majka Mara rođ. Mijatović. Marica je umrla od „vrućice“ (Matica umrlih župe Čemerno, svezak 2., godina 1927., str. 61., br. 16).  
Groblje ima kapelu i aktivno je. Ono je na teritoriju općine Ilijaš, mjesna zajednica Srednje.  

Groblje Čevljanovići – „Groblje kod Isusa“

Nastavljajući uzvodno rječicom Ljubinom prema Olovu, istočno od Nišićke visoravni u blizini Čevljanskog polja austrougarska vlast eksploatirala je rudu mangana napravivši rudnik i prugu uskog kolosijeka od Sarajeva preko Semizovca, Gore, Ljubine, Srednjeg do Ivančića. U mjestu Čevljanovići je oformljeno i groblje koje se, osim Čevljanovići, naziva i „Groblje Berghaus“, „Groblje Majdan“, „Groblje Kulbaba“ ili u narodu iz okolice „Groblje kod Isusa“. Groblje je posvećeno Svetoj Barbari djevici.
Prvi ubilježen ukop u Groblje Čevljanovići je u Matici umrlih župe Čemerno za župnika fra Ante Androševića 1894. Ivan Mijatović Šuša umro je u 60. godini života „od debele“, a kopao ga je župnik fra Ante. Ivan je rođen u Kreševu, a umro u Čevljanovićima 17. travnja 1894. „Mijo sin pokojnog kad je otišo po župnika. Do 1 i ½ sahata umroje“ (Matica umrlih župe Čemerno, svezak 1., godina 1894., str. 33., br. 15).
U istoj Matici i na istoj strani je pod brojem 21 ubilježena još jedna smrt te ukop u Čevljanovićima. Juro Buzak, rodom također iz Kreševa, sin Marka Buzak i Luce Ninić Varošani umro je 8. svibnja 1894. u 45. godini života „od vrućice“, a pokopan je 9. svibnja 1894. u Čevljanovićima. Juro je opremljen sakramentima umirućih. Pogreb nije vodio župnik nego je ukop obavio „Antun Kobača rudar“.
Zadnji ukop zabilježen u Matice umrlih župe Čemerno u groblje Čevljanovići obavljen je 1940. Petogodišnji dječak Stjepan Božić iz Gornjih Čevljanovića umro je 13. listopada. Uzrok smrti: „otrovao se“. Stjepan je sin Alberta i Franke rođ. Baban. Ukop su dan nakon smrti obavili otac Albert i Rafo Božić, rudari (Matica umrlih župe Čemerno, svezak 1., godina 1940., str. 116., br. 46).
Iste godine župnik vlč. Franjo Gavran bilježi smrt i ukop Đure Szombathely koji je umro 11. lipnja 1940. u 75. godini života „od zaduha“. Ukop je obavio dan kasnije sam župnik. Pokojnik nije primio sakramente umirućih „jer su prekasno zvali“. Đuro je po zanimanju bio gostioničar, a iza njega je ostala žena Veronika Szombathely rođ. Frlić. Mjesto stanovanja obitelji Szombathely je Ivančići (Matica umrlih župe Čemerno, Svezak 1., godina 1940., str. 114., br. 33). Groblje Čevljanovići danas nije aktivno. Nažalost, zaraslo je u borovu šumu. Na teritoriju je općine Ilijaš, mjesna zajednica Gajevi.

Groblje Kamenica

Južno ispod Taračin Dola je mjesto Kamenice sa svojim grobljem. Ono je posvećeno svetom Petru i Pavlu. Prvi registrirani ukop u groblju uveden je prve godine vođenja Matice umrlih župe Čemerno 1884. Kata Milanović, žena pokojnog Joze Novakovića, umrla je 25. listopada 1884. u 98. godini života. Opremljena je sakramentima umirućih. Fra Mato Baljić bilježi da je Kata umrla od „slabosti i starosti“ i da je dan kasnije ukopana u groblje „na Kamenicama“. U rubrici „tko je vodio pogtreb“ ne stoji zabilješka. U opaskama stoji: „nijesu pozvali na pokop“ (Matica umrlih župe Čemerno, Svezak 1., godina 1884., str. 3., br. 17).
Groblje je očito postojalo i za otomanske vladavine Bosnom. U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856. navodi se u tadašnjoj župi Sarajevo i naselje Kamenice.
Groblje ima porušenu kapelu koja još nije obnovljena, aktivno je i nalazi se na području općine Vogošća, mjesna zajednica Gora.


Groblje Krivače – poznato i kao Gora

Ispod Kamenica na putu za Goru i Semizovac nalazi se naselje Krivače i istoimeno groblje posvećeno svetom Ivanu Krstitelju. Naziva se i Gora jer se mještani mjesta Gora ukapaju u groblje Krivače. Prvi ukop ubilježen u Maticu umrlih župe Čemerno bio je 1885. Župnik fra Mato Baljić bilježi smrt Mariana Rokovića 2. ožujka 1885. Marianova žena bila je Marija Bartolović. On je umro u 44. godini „od vrućca“ i opremljen je sakramentima umirućih. Ukopan je dan nakon smrti, a ukop je vodio fra Mato (Matica umrlih župe Čemerno, Svezak 1., godina 1885., str. 4., br. 4).
Groblje je postojalo i za osmanske vlasti. U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856. spominje se za župu Sarajevo i mjesto Gora. U istom Šematizmu za 1864. spominju se i Gora i Kopošići.
Groblje je i danas aktivno i ima kapelu. Ono se nalazi na teritoriju općine Vogošća, mjesna zajednica Gora.

Groblje Semizovac s karakterističnom južnotirolskom grobljanskom kapelom

Na ušću rječice Ljubina u Bosnu je Semizovac, sjeverna vrata Sarajeva. U mjestu je austrougarska vlast sagradila željezničko čvorište. Pruga je išla za Sarajevo, Zenicu i za Ivančiće (rudnik mangana u Čevljanovićima). U mjestu je napravljeno groblje s karakterističnom južnotirolskom grobljanskom kapelom. Kapela je za prošloga rata (1992. -1995.) razrušena miniranjem, groblje je devastirano, a tek 2008. razminirano i očišćeno. Blagoslov polja na groblju se obavlja na Tijelovo.  
Prvi ukop u groblje Semizovac bilježi se u Matice umrlih župe Čemerno 1886. Karolina Ehrenfried, tromjesečna djevojčica, umrla je „od kašlja“ 13. listopada 1886., a dan kasnije pokopana. Karolinini roditelji bili su Emil po zanimanju „geometer“ i Margareta rođ. Valdman. Ukop je vodio fra Mato Baljić.
Groblje je i danas aktivno. Ono pripada općini Vogošća, mjesna zajednica Semizovac. U tijeku su pripreme za ponovnu izgradnju kapele na groblju kao i pregovori s općinskim vlastima za proglašenjem ovog groblja gradskim katoličkim grobljem ekspandirajućeg gradića Vogošća, budući da ovaj gradić nema katoličko groblje.

I tako završava posjet grobljima ove župe. Zub vremena čini svoje, tako da su neki spomenici utonuli u zemlju ili djelomično uništeni. S obzirom na to da su groblja rasprostranjena na širokom prostoru, vrlo teško je napraviti plan i program fizičke zaštite tog nasljeđa. Može se pokositi i ukloniti mahovina i raslinje koje smeta, za ostalo su potrebiti stručnjaci. Međutim, to iziskuje velika materijalna sredstva i ulaganja, ali naši preci to zaslužuju.

Objavljeno u tiskanom izdanju Katoličkog tjednika, godina 6; broj 44;   od 3. studenog  2011 godine

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom