Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Razvoj nogometa u Ilijašu

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Taračin Do u srcu, okolica u venama!

Dobro došli na našu stranicu!

Razvoj nogometa u Ilijašu
Autor Marijan Pavlović   
Petak, 11 Prosinac 2009 17:35

 

FK "Željezničar" iz Podlugova - snimak iz 1939. godine Prema nekim podacima prva fudbalska lopta među ilijaške mladiće stigla je 1920. godine,  a donio ju je iz Italije neki "mašinista"  Doan, koji je radio u tadašnjoj pilani. Doan je okupio nekoliko radnika da ih nauči i pokaže im  "svoje majstorije s loptom". "Učenici" su bili oduševljeni loptom "koja je odskakivala od zemlje kao da je u njoj bio sam vrag umetnut".  Fudbal se više ne igra, kao nekad, krpenjačom, po sistemu - "zajmi, pa tjeraj dokle i kako možeš", već su naučena osnovna pravila fudbalske igre.


Može se reći da  već od 1925. godine fudbal u Ilijašu ima dosta pristalica. Tada se formira i prvi fudbalski klub, koji se zvao Radnički sportski klub "Borac". Samo osnivanje kluba vezano je za ime vlasnika pilane koji je i prihvatio patronat nad klubom. Prvo igralište bilo je na Ravnima - područje sela Vlaškova, gdje su se utakmice igrale sve do 1953. godine[1] .

FK Lokomotiva iz Podlugova "Borac" je prestao da djeluje po izbijanju II svjetskog rata a u ljeto 1950. godine omladina Ilijaša formira fudbalski klub pod nazivom F.K. "Nenad Tadić" - Ilijaš a ime je dobio po jednom od najboljih igrača "Borca" i prvoborca Narodnooslobodilačkog pokreta. Godinu dana kasnije klub mijenja ime u F.K. "Sloga" Ilijaš. Poslije dvije godine fuzioniše se sa F.K. "Lokomotiva" iz Podlugova.  U Podlugovima je već ranije djelovao "Plamen". Imali su Podlugovčani i društvo za tjelesno vaspitnje "Partizan", te fudbalski klub "Željezničar", a poslije "Lokomotivu", da bi se 23. 07. 1952. godine rodila F.K. "Sloga" - Ilijaš, koja je pod tim imenom djelovala godinu dana. Novo ime je F.K. "Čelik" - Ilijaš - Podlugovi,  a nastao je fuzijom "Sloge" Ilijaš i "Lokomotive" iz Podlugova. Prvu utakmicu "Čelik" je odigrao u ovom sastavu: Vojislav Macanović, Boro Knežević, Dobrivoje Ostojić, Nenad Zec, Nikola Kubatlija, Božidar Pajkić, Miroslav Zec, Grujo Macanović, Svetislav Ðurić, Velo Novaković i Branko Ostojić. Klub je 1954. godine postao "Mladost" , a 1956. godine mu se vraća ime "Sloga", tako da je "Sloga" rekorder po promjeni imena [2].


Sloga se najduže zadržala u Regionalnoj ligi -grupa JUG, a bila je i u kvalifikacijama za Republičku ligu Bosne i Hercegovine, kada je eliminirana od tada nešto bolje organiziranog UNISA iz Vogošće. Saradnja Sloge sa oba sarajevska prvoligaša:  Sarajevom i Željom uvijek je bila na zavidnom nivou, a mnogo prvoligaških trenera radilo je u Slogi, kao prvi treneri ili savjetnici – koordinatori;  Zupčević, Saračević, Bajić, Djokić, Prljača, Šiljkut i drugi. S druge strane, mnogo igrača iz Ilijaša i okoline igralo je za Želju, Sarajevo, Partizan, Rijeku, C. Zvezdu, Proleter i druge prvoligaše. Pomenućemo neke od njih; Branimir Jelušić iz Podlugova svoju karijeru je i završio u Želji u koji je i došao iz ilijaške Sloge, kao i Duško Bajić, koji se u više navrata vraćao i bio Slogin trener.

Radomir Savić  je nakon odlaska iz Sloge igrao nekoliko godina u Sarajevu, da bi u sezoni 1977/78 bio prvi strijelac tadašnje Prve lige sa 21 postignutim golom. Naredne sezone prešao je u duetu sa Srebrenkom Repčićem u beogradsku Crvenu Zvezdu,   gdje je uspješno igrao duže vrijeme, do odlaska u Austriju,  gdje je u klubu Wolfsbergerac, bio golgeter i ljubimac navijača.


Velika fudbalska legenda Željezničara Duško Bajić  rođen je u Podlugovima 1948. godine.   Već sa trinaest godina zaigrao je kao prvotimac na tuđu registraciju za Slogu iz Ilijaša. Na preporuku klupskog druga Popića, Jelušić ga odvodi u juniore Željezničara 1962. godine.  

FK "Sloga" iz Ilijaša
Duško Bajić je bio neuhvatljiv za protivničku odbranu.  Biser fudbala ili "plava krtica", kako su ga sedamdesetih godina, novinari nazivali. Nezamjenjljiva "Željina"  polutka, neizbrušeni dijamant šampionskog tima. Ostao je igrom nesrećnog slučaja nedorečen. Na vrhuncu fudbalske karijere, kada su  svi očekivali i predviđali mu blistave uspjehe,  saobraćajna nesreća odvojila ga je od fudbalskog terena. Odigrao je preko trista utakmica za prvi tim Željezničara, četiri godine bio standardni prvotimac, a  da nije nastradao u saobraćajnoj nesreći,  dostigao bi Jelušićev i Bratićev klupski rekord. Tog kobnog 7. aprila 1971 godine u njegovog fiću udarilo je vozilo na raskrsnici u Mađarima. Duško se probudio u šok sobi koševske bolnice.
Imao je veliku volju, i sa Željom je poslije nesreće potpisao četvorogodišnji ugovor, vrijedno trenirao, odigrao nekoliko utakmica,  ali saobraćajka je učinila svoje. Morao da se oprosti od fudbala na vrhuncu karijere. Poslije toga je vodio  selekcije mladih igrača. Svoje fudbalsko iskustvo prenosio na bezbroj mladih.
Najradosniji trenutak mu je bio kada je igrao za mladu reprezentaciju Jugoslavije u Kupu Evrope protiv Švedske kada je jugo ekipa pobijedila sa  2:0 a golove su postigli Petar Krivokuća i on, a najtužniji kada  se probudio iz kome prilikom saobraćajne nesreće.

Životni put ga je odveo u Bratunac. Trenirao je milićki Boksit, osvojio prvu fudbalsku titulu Republike Srpske, a  zatim veoma kratko trenirao  Bratstvo iz Bratunca.


Milomir OdovićMilomir Odović je igračku karijeru počeo u Slogi  sa 15 godina, da bi poslije samo  2 godine prešao u Željin podmladak, odakle je ubrzo prešao u prvi tim. 1974 godine je debitovao za prvu ekipu kluba sa Grbavice, te godinama bio jedan od najboljih veznih igrača Prve lige.  Bio je član šampionske ekipe Želje. Sve do 1984 godine (punih 10 godina) bio je standardni prvotimac, da bi sa 29 godina otišao u inostranstvo. Igrao je u  Festu i Spitalu iz Austrije, a posljednju utakmicu u igračkoj karijeri odigrao je u dresu visočke Bosne.  U Želji  je započeo i trenersku karijaru, koju je nastavio u Slaviji iz istočnog Sarajeva,  a trenutno je šef stručnog štaba u Borcu iz Banja Luke.

Veliki talenat i potencijal bio je i Mile Djokić, koji je iz Sloge naprosto "odveden" u Sarajevo, jer su ga tada posmatrali mnogi prvoligaši, i uspješno branio boje koševskog prvoligaša, osvojivši i titulu prvaka  1967/68 godine. Djokić koji je izborio mjesto u timu sa Fazlagićem, Vujovićem, Musemićem i drugima, u nekoliko navrata  je  bio trener Sloge, a svoju veoma uspješnu,  ali kratku karijeru, završio je igrajući za mnoge ekipe sa Kosova; Budućnost  - Peč, Lirija -  Prizren i druge. Spaso Papić i Emir Grcić su nakon odlaska iz Sloge igrali u zeničkom Čeliku i Želji, a Papić je dugo vremena igrao i u zagrebačkom Dinamu, a Grcić u brčanskom Jedinstvu i drugim klubovima.



FK "Bratstvo" iz Ilijaša Branko (BANA) Dragutinović iz Ilijaša je otišao u Rijeku, a poslije  u Partizan i imao je  uspješnu prvoligašku karijeru.  Zoran Babić, nakon Sloge igrao je u Pofaličkom, Proleteru, Mačvi, Partizanu, a rat je zaustavio njegovu kratku i blistavu karijeru i nije mu dao da pokaže sve što što je mogao i znao.  Srdjan Bajić,  desni bek ilijaške Sloge,  veoma talentiran i mlad,  zaigrao je za Sarajevo i bio veoma uspješan, kako na Koševu,  tako i u omladinskoj reprezentaciji Jugoslavije, sve do povrede u Padovi na utakmici protiv Italije, koja je  direktno utjecala na njegovu nogometnu karijeru. Poslije je igrao za nekoliko klubova iz Crne Gore.

Sa Bajićem je u Sarajevo iz Sloge otišao i Zoran Ljubičić, koji je odigrao nekoliko veoma uspješnih sezona u koševskom prvoligašu, mada je bilo ponuda i drugih klubova.  Željko Pustivuk je bio jedan od oslonaca igre u Slogi, i veliki vezni igrač, koji je svojom snagom i talentom to pokazao i u koševskom prvoligašu, gdje je proveo nekoliko veoma uspješnih sezona. Uspješne pripreme i test u Želji,  kod trenera Ivice Osima,  je prošao i Zoran Mijatović, ali se u dilemi izmedju profesionalnog fudbala i Pravnog fakulteta odlučio za školovanje, a sa njim je u Želji pokušao i Namir Solak i mnogi drugi ilijaški nogometaši.

Pored Sloge, egzistiralo je mnogo klubova, koji su se takmičili u raznim grupnim ligama,  te u opštinskoj ligi Ilijaša. To su Srednje, Luka, Sloboda (LJ), Misoča, ilijaško Bratstvo, Paljevo, Partizan (LJS), Napredak (M), Proleter, Nišići, Gajevi, Kadarići, Ljubina i Jedinstvo iz Taračin Dola. Taračin Do i Ljubina bili su izvor nogometnih talenata, a sticajem raznih okolnosti, mnogi nisu završili kao uspješni nogometaši, ali su, zahvaljujući svojoj dobroti i plemenitosti, ostali do danas, karakterni ljudi, uspješni biznismeni i dobri prijatelji.


Ivo Ilić IVO ILIĆ     kapetansku traku Sloge nosio je oko 15-tak godina, igrao na mjestu centarhalfa i protivnički napadači nisu se pored njega naigrali,  niti nadavali golova. Danas je ugostitelj u Ilijašu, gdje živi sa porodicom, a hobi mu je držanje i bodenje bikova (korida), gdje je  veoma aktivan i uspješan. Sin Igor pošao je njegovim stopama, pa je nakon završenih pionirskih i omladinskih dana pokušao u zagrebačkom Dinamu, a kasnije igrao za Slogu, Kiseljak, Posušje, Brotnjo -  Široki Brijeg i kakanjski Rudar. Nedavno je proglašen sportistom godine u Kaknju.


Zoran Mijatović
ZORAN MIJATOVIĆ je ponikao u pionirima Sloge, za koju je uspješno nastupao 10-tak godina, na mjestu desnog krila. Imao je uspješnu probnu misiju u Želji, ali se odlučio za školovanje. Da je u nogometu mogao postići više, nedvojbeno je.  Danas sa obitelji živi i radi u američkoj državi Oregon, gdje je pokrenuo transportno-turistički biznis.

Zoran Babić ZORAN BABIĆ je ime kojeg su svi treneri Sloge smatrali najvećim talentom i proricali mu blistavu karijeru. Bili su u pravu jer Zoka je to kroz igre u Slogi, Pofaličkom, Proleteru, Mačvi i Partizanu i dokazao,  a u potpunosti nije finalizirao jer je rat zaustavio njegove nogometne uspone. Danas živi i radi u švedskom gradu Sodertalje, gdje je nakon igranja za tamošnji klub ASSYRISKA, jedan od kandidata za trenera, pošto je završio trenersku školu. Zoran je nogometu  mogao dati više, ali je i pored kratke,  ali uspješne karijere, ostao dostojan svom skromnom ljudskom karakteru i daje odraz uspješnog sportaša.

Goran BartulaGORAN BARTULA jedan je od vrijednih i zahvalnih igrača Sloge, koji je početne nogometne korake napravio u omladinskoj školi prvoligaša sa Koševa - ekipe Sarajeva. Na mjestu centarfora,  za Slogu je igrao oko 8 godina i postigao mnogo golova, od kojih su neki bili odlučujući za osvajanje bodova. Igrao je uspješno i za UNIS iz Vogošće i Bosnu iz Visokog, gdje je  i završio aktivnu karijeru, nakon čega je nastupao za rodnu Ljubinu, gdje i danas živi i radi u vlastitom ugostiteljskom objektu, a svoju otvorenost, omiljenost i drugarstvo iz nogometnih dana je i dalje  zadržao.


MIŠO BARIĆ se od malih nogu počeo baviti nogometom;  prvo u rodnim Solakovićima, Taračin Dolu, Ljubini i na kraju u Slogi. Igrao je gotovo na svim malonogometnim turnirima, bez obzira na mjesto njihovog organizovanja. Mišo bi uvijek sakupio svoju ekipu,  često pobjedjivao i osvajao prva mjesta. Za Slogu je igrao kraće vrijeme, a prave igre Mišo je pokazivao u Ljubini za koju je igrao od osnutka. Danas živi i radi u Austriji, gdje se ne odvaja od lopte i nogometnih terena.

_________________________________________________________________

[1] Poznati sportski radnik i novinar Bogdan Cuvaj jedan je od prvih autora koji se bavio razvojem nogometa u Ilijašu i okolici. Bogdan Cuvaj (Zagreb, 21. listopada 1905. - Zagreb, 25. srpnja 1983.), hrvatski trener, izbornik i sportski djelatnik. Nakon Drugog svjetskog rata Cuvaj je radio kao trener zagrebačkih klubova Metalca, Lokomotive, Tekstilca i Dinama. Istodobno je bio i trener mlade jugoslavenske reprezentacije.
Od 1956. do 1962. djelovao je u Njemačkoj kao profesionalni trener prvih momčadi Kickersa iz Offenbacha i Eintrachta iz Frankfurta.
Od 1971. godine bio je stalni vanjski suradnik časopisa Povijest športa, u kojem je objavio serije napisa iz povijesti hrvatskog sporta. Napisao je nekoliko stručnih knjiga:
"Nogomet" (Zagreb, 1946.),
"Suvremeni nogomet" (Zagreb, 1947.),
"Hazena u Bosni i Hercegovini" (Sarajevo, 1977.).

[2]  Nedavno se pojavila knjiga "Fudbal u Visočkoj nahiji sa osvrtom na Ilijaš", čiji je autor Grujo Macanović, Ilijašanima poznatiji kao Kifla. O čemu bi naš "bivši" sugrađanin i profesor fizičkog vaspitanja (koji živi u Brčkom)  pisao ako ne o fudbalu???

Radi se o obimnoj knjizi od preko 330 stranica -  A 4 formata, čiju osnovu čini Kiflin  diplomski rad "Istorijski razvoj fudbala u regionu: Visoko, Breza, Vareš, Podlugovi i Ilijaš", koji je radio sredinom sedamdesetih godina, kada je zajedno sa Bajevićem, Osimom, Pirićem, Smajlovićem i drugima, završio Višu trenersku školu u Sarajevu. U knjizi se može naći niz zanimljivih komentara, detalja, obilje slika, podataka, čak i nekoliko tema koje nemaju nikakve veze sa fudbalom, ali su vrijedne pažnje.

Knjiga, već samom naslovnom stranom djeluje čudno jer na njoj  stoji slika autora, što izdavači često praktikuju kada su u pitanji memoari, mada ova knjiga ne spada u tu kategoriju, iako je u njoj i dosta etnografije, etnologije... Knjiga je vrijedno izdanje o Ilijašu i okolici (jer takvih do sada nismo imali)... Jedina "mana" joj je nekoliko štamparskih grešaka i tehnička obrada - potpisi ispod slika često "lutaju"...


 

 

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom