Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

"Ovo je moj pedalj zemlje...Mene je ovdje majka

rodila, i prva mi se jagorčika iz zavjetrine zazlatila, i prva mi se ševa nebu okomila..."

Odavde sam ja za svijet čuo i …"

Kako su naša mjesta dobila ime?
Autor Administrator   
Utorak, 16 Veljača 2010 12:11

Mnogo je toponima u našem kraju. Evo nekih od njih: Banderka, Bara, Bijele Vode, Borova Glava, Čemernica, Čemerno, Čemerska Planina, Čepiljača, Crni Vrh, Damjanovići, Danovina, Debelo Brdo, Dernek, Donja Rijeka, Drum, Dubrava, Dučevci, Đurđići, Grad, Gradina, Gudenovača, Ilići, Kamenica, Kamenička Stijena, Kicelj, Kik, Klančišta, Klisura, Korita, Koštica, Kožljanski Potok, Krivače, Krivački Potok, Krst, Kruška, Kruzi, Ljeskovice, Ljetovik, Ljubina, Mahmutovića Rijeka, Matići, Milatovići, Mlakva, Nabožić, Nasići, Neprivaj, Neprivoj, Očevlje, Orahovo, Pakline, Podgora, Pomenovići, Potoci, Povoča, Pozlaćenica, Predena Njiva, Radinja, Radovanovići, Ravne, Ravni Nabožić, Relja, Rijeka, Rupe, Šehova Voda, Selišta, Seoce, Šiljak, Solakovići, Taračin Do, Tikvići, Tisovik, Tretebina, Trifkovići, Vijenac, Vina, Višnjica, Vlahinje, Vlašići, Vr(h)ovi, Zavor, Zavraca, Zečevo Brdo, Zečija Strana, Zenik. Za neka se zna kako su i na koji način dobili svoje ime. Za neke preostaje dug period traženja ili nagađanja.

 

Kako je Taračin Do dobio ime? Mnogo je asocijacija i pretpostavki. Niko od dosadašnjih etnologa i  povjesničara nije se bavio ubikacijom ovog mjesta, mada ga mnogi nepravilno pišu, a i poistovjećuju  sa mjestom Tarčin, nedaleko od Sarajeva, na putu ka Mostaru. Da li je dobio ime po nekom Taračinu, kome je pripadala ova udolina između Parokova Gaja (Frka i Brezovaša) i Vr(h)ova, ili po …Ne postoji ni današnji ni povijesni toponim Taračin Do, koji bi kao takav mogao poslužiti kao direktan oslonac za ubikaciju ovog kraja. Podataka u arhivama nema, ostaju nagadjanja. Vjerovatno je nastalo davno kao i ostali dolovi u našoj okolici: Brajkov, Škicin, Đurića, Jugovića, Zarev, Muratov, Ljubišni1

Osim srednjovjekovnog grada Dubrovnika mnogi toponimi potiču vjerovatno iz tog perioda, kao npr., Kopošići, Simin Kram, Brajkov Do, Banje Kućište, Mijovići

Neki toponimi dobili su ime po Vlasima, koji su se kretali i ovim prostorima kao putujući pastiri u manjim grupama, ali i u službi Osmanlija u njihovim pohodima ka zapadu, kao npr., Vlašići2, Vlasenice, Vlahinje, Vlaškovo…(izvedenica iz osnove vlah), Andresko3 (izvedenica od riječi antera iz sela Grab u Crnoj Gori) itd.

 

Najviše je mjesta – toponima koja potječu iz doba osmanske–turske vladavine Bosnom. Nazivi kao: Odžak, Dautovina, Muratov Do, Beširovača, Viganj (Vignjišća), (Han) Karaula, Metuf, Kaurlaš, Solakovići, Sokak, (Za)avlija, Bećirovac i mnogi drugi to zorno potvrđuju.

Postoje izvedenice i od riječi: krst, križ, reb… Po tome su ime dobili Krst (brdo istočno od sela Nasići i jedan lokalitet na Gori), Zakrstje (predio u Donjim Koritima), Križulja (mjesto zapadno od sela Višnjice), Zagrebnica (u Solakovićima), Grebak (u Ulištovćima).

Na Gori postoji mjesto koje se zove Krst. Tu je nekada bila crkva u dužini od 15 metara. Ostataka crkve nema jer je područje obrađivano i krčeno, a dio je zarastao u šumu i šikaru.

 

Nekoliko toponima nastalo je od riječi njiv(ic)a (sa pridjevima: Predena, Smrekova, Velika, Prijeka, Erska, Duga, Ravna…); ravan, brdo, krčevina itd.

U Solakovićima imamo izvor i vodovod Terezija, koji je vjerovatno građen za vrijeme Marije Terezije (1740-1780.). I naziv toponima Varoš potječe iz tog perioda.

Pozlaćenica -  (njiva blizu Grada na putu za Višnjicu) je dobila ime po legendi koja kaže da je kraljici prilikom pada grada Dubrovnika obećano da može ponijeti blaga koliko može ponijeti 50 konja – navodno su u izdvojenoj njivi okruženoj šumom zakopane dvije bačve zlata. Ta se njiva i dandanas zove Pozlaćenica. U narodu je ostalo uvjerenje da se svake godine uz Blagovijest na mjestu gdje i “sada” sakriveno blago – pojavljuje jaka svjetlost.

 

Vratnica – po staroj legendi, prilikom osvajanja našeg Dubrovnika, zapovjednik napadača nagradio je ženu koja mu je kazala kako će osvojiti Dubrovnik. ”Navali neki paša na grad, ali džabe... I pet je paša sultan iz Stambula promijenio, dok je grad pridobio. Dugo je tukao grad strijelama i topovima i pobio sve vojnike po planinama, ali grada nije posvojio. Nu belaja, nađe se jedna baba pa veli paši: grad ti bio da bio, osvojiti nećeš, dok mu izvir vodu ne zatvoriš. Paša joj obeća kesu dukata, a ona njemu veli: tri dana svog konja hrani i timari, a vode mu nedaj, a onda ga pusti, nek sam traži vodu. Tako i bi. Paša vrati vojsku natrag (potom se mjesto i zove Vratnica). Paša konja hranio i timario, ali već treći dan konj ne može jesti, jer se pusto žito u njemu upalilo i on ga pusti, a konj trkom na Čemersku planinu pa nađe vrelo i čunkove. Paša potrga čunkove, a kad u gradu ponesta vode, onda kraljica – predade grad, ama da ona ode slobodna i njeni podajnici da ne izginu”.

Nastavak slijedi...

___________________________________________________

1. U našoj bližoj i daljoj okolici više je vlastitih imena naselja koja imaju i Do: Babin Do, Biberni Do, Barni Do, Čeverski Do , Grlo Do, Dobri Do, Hajdučki Do, Ječmeni Do, Junakov Do, Kameni Do, Konjički Do, Kotlov Do, Krmkov Do, Mandin Do, Meki Do, Međeđi Do, Mliječni Do, Mokri Do, Oslić Do, Papratni Do, Raški Do, Široki Do, Stini Do, Urdeni Do, Veliki Do, Vlasni Do, Vrajski Do, Vučji Do, Vukasov Do…

2. Mada sa našim Vlašićima nemaju nikakve veze, smatram zanimljivim objaviti i tekst o ljudima koje su zvali vlašići. I tad se nekako živilo i snalazilo, kao i danas, nekad bolje, nekad gore, danas mati, sutra maćeha, kao i uvijek. Ljudi su se i tada nekako vladali, a brz (možda) i bolje, nego li sad. Izadji pred kuću, bilo je i takvih, pa pogledaj (zaškilji) u nebo, pa će ti se sve pogodit iz dekike (ćasa) u dekiku, koje doba od dana, taman i bolje nego li iz sata. Nekako po zvijezdama ovdje proračunaj, ondje ugonjaj, pa ti pogodi vala u minutu. I najbolje pokazuju vlašići. Po njima možeš ugonetati vrijeme iz dlake u dlaku. Ima ljudi, pa će ti sve po vlašićima na tanku tancatu vlas kazati , koliko je doba noći, koliko je prevalilo gluhijeh doba, jesu li prvi ili koji pjevci i šta ti ja znam. Za to su ih ljudi još iz davnih vremena - što na vlas uredno i bez ikakve zabune pokazuju vrijeme – vlašićima prozvali.

Ivan Zovko – Od šta su vlašići dobili svoje ime, GZM Sarajevo 1891. g.

3. Milenko S. Filipović, Visočka nahija, str. 216.

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom