Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Uspomene sa Taračin Dola

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

"Ovo je moj pedalj zemlje...Mene je ovdje majka

rodila, i prva mi se jagorčika iz zavjetrine zazlatila, i prva mi se ševa nebu okomila..."

Odavde sam ja za svijet čuo i …"

Uspomene sa Taračin Dola
Autor Zdravo Stanišić   
Nedjelja, 28 Veljača 2010 14:21

Mnogi Taračinci pamte Zdravu Stanišića, profesora i veseljaka, dopisnika Radio Sarajeva, našeg bivšeg učitelja matematike, fizike i opštetehničkog obrazovanja. Ratni vihor odveo ga je u Kanadu, ali rodne Brgule i Taračin Do, nije zaboravio. O našem kraju napisao je i otpjevao bezbroj pjesama, nekoliko anegdota, priča... Uskoro izdaje knjigu " Pjesme, predanja, zdravice i anegdote", među kojima će biti i nekoliko iz našeg kraja. Našoj stranici je pripala čast da prva objavi neke od njih. Hvala, Zdravo!

 


Septembra meseca, godina 1979. godine, ja, Zdravo Stanišić iz sela Brgula, zadnja pošta Okruglica, kod Vareša, bio sam apsolvent matematike-fizike na Višoj pedagoškoj školi Sarajevo. Prije diplomiranja počinjem raditi u selu Župča, opština Breza. Diplomiram oko polovine septembra te godine i počinjem raditi u svojoj zadnjoj pošti Okruglica. Predavao sam učenicima od petog do sedmog razreda matematiku, fiziku i opštetehničko obrazovanje. Osmog razreda nije ni bilo. Ustvari,  do prije dvije godine samo je tu bila četvororazrena osnovna škola pa je zahvljaući narodnom odborniku, Dragi Markoviću iz sela Žalje, izgrađena nova škola i onda se krenulo od petog i doguralo do sedmog razreda. U međuvremenu dosta generacija je završilo četiri razreda tako da je u peti razred pošlo zajedno nekoliko generacija. Ja,  kao mladi nastavnik, koji sam sve  redovno završavao,  predavao sam  učenicima sedmog razeda koji  su gotovo bili moja  generacija. Malo hiperbolišem,  ali ne puno.  Boro Okilj, zvani Baraba, i pokojni Mladen Leka, zvani Vuk,  bili su učenici sedmog razreda. Mladen,  koji je kasnije izrastao u vrhunskog guslara (a ja sam već tada dovodio vrhunske guslare bivše Jugoslavije na guslarske večeri u Brgule) često bi na matematici uzeo lenjir i trokut i zaguslao nesto iz kosovskog ciklusa. A,  o Barabi evo jedna anegdota koju ću uskoro objaviti u svojoj  knjizi “PJESME, PREDANJA, ZDRAVICE I ANEGDOTE” gdje će biti i dogodovština sa Taračinske Dole.



VIC O VICU



Predavao ja, 1969. godine matematiku i fiziku  osnovcima u selu Okruglica. U uvodnom,   a nekada i  u završnom dijelu časa imao sam običaj da učenicima ispričam po koji  poučan vic, šalu ili anegdotu. Jedne prilike ispričam ja neki vic i upitam učenike da li neko od njih zna  kakav vic. Jedan učenik, Boro Okilj, zvani Baraba (sam je Boro volio ovaj neobičan nadimak)  diže ruku i veli:
- Snijela koka jaje.
- Nije to vic - odvatim ja -   Bori.
- E kada nije vic hajde ga vi snesite druže nastavniče - odvati Baraba meni - uz urnebesni smijeh razreda.  
Sada Boro, zvani Baraba, živi u Doboju u skladnoj porodici. Sin mu jedan od vrsnijih advokata zemlje Bosne i Hercegovine.



SLUŽBOVANJE NA TARAČIN DOLU

 


Sedamdeseta godine prošlog stoljeća, početkom drugog polugodišta, februara mjeseca, krenem ja iz svoje zadnje pošte Okruglice, kroz Karačiće, do Đukina mlina, pa naviše na Karaulu, pa onda poravni na Čemerno. Kod rođenog ujaka, ili što bi mi rekli Brguljaci, dajiđe, Milana Trifkovića, zvanog advokat, konačim,  večeram, popijem po koju šljivovicu i kažem mu da sam pošao na Taračin Do da potražim paralijeg posla (pola godine nemaju nastavnika matematike). Dajiđa kaže meni da zna za taj problem i da samo dobro zacijenim. Ujutro ja sa pokojnim Novom Raševićem i njegovom družinom (4-5 učenika) razgulimo preko Čemernice do Taračin Dola. Javim se ja Marku Čobeljiću, direktoru škole, kažem mu ko sam,  šta sam, on meni pruži dnevnik sedmog razreda i kaže idi na čas i nemoj ništa više pričati, biće ti bolje nego što si zamislio.. Odem ja na čas a Radnički savjet donese odluku da  me primaju na posao za matematiku,  fiziku i opštetehničko obrazovanje (dupla norma) i još povrh toga deficitarni dodatak 50.000 dinara. Pošto je škola bila mala nije imala svoga sekretara nego je sekretarske poslove za nju obavljao Samojko Pejić, sekretar Srednjoškolskg centra “Moša Pijade“ Ilijaš.  Tako sam se ja zaposlio na Taračin Dolu sa platom od oko 200.000 dinara (tih para),   a Samojko mi je pričao, što se plate tiče, da sam šio tada sve profesore na ilijaškoj opštini.  
Sada sam u Kanadi, u gradu Kičineru, kod Toronta, i sada sa ove vremenske i  kilometarske distance zaključujem da su to nabolji, najljepši i najrahatniji dani moga života. Pitaće neko zašto. Evo zašto…

ŠERBO IZ SOLAKOVIĆA


U mojim Brgulama kao i na Taračin Dolu vladaju isti običaji (a ja sam volio i dan danas volim narodne običaje i kulturno blago svoga kraja). Ljudi su prosti, srdačni i bezazleni (bez obzira na vjeru i naciju). Oni pjevaju, ja sa njima prisastavim, oni piju a i meni nije bilo mane, oni zaigraju,  a tu sam bio možda malo jači od njih (dugo sam igrao folklor u KUD “Miljenko Cvjetković“ Sarajevo). I tako se ja odamaćim na Taračin Dolu. Rekoh,  počnem raditi početkom februara a već u martu te 1970. godine organizujem priredbu u OŠ “Bratstvo-jedinstvo” Višnjica. Bilo je tu pjevača, svirača, recitatora i glumaca. Puna sala, odnosno jedan razred u prizemlju. Violina i harmunika deru (svirači iz Solakovića) kolo cuca, flaše kruže, rahatluku nigdje kraja nema. Šerbo iz Solakovića pjeva kao Safet Isović, aplauz se prolama. Pitam ja direktora Marka Čobeljića, ide li ovo dijete u školu, a on mi reče da je napustio prije par mjeseci sedmi razred, Što bi ovdje u Kanadi rekli kancelovao. Bila  je subota. Priđem ja Šerbi i kažem u ponedjeljak dođi u školu i on bogami dođe i postade redovan učenik sedmog razreda. Ali,  ne za dugo. Možda jedan mjesec, dva i onda opet kancelova. Tog Šerbu vidio sam  poslije petnaestak godina u vojničkom odijelu (bio je na odsustvu) u kafani mog zeta Đuke Rajka u Dabravinama.  Popili smo po piće, i malo se ispričali. Volio bih znati, gdje je sada, da li još  onako lijepo pjeva...



Nastavak o dogodovštinama sa Taračin Dola slijedi.


Pozdrav svima iz župe Čemerno

Zdravo Stanišić

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom