Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Uspomene sa Taračin Dola (2)

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Taračin Do u srcu, okolica u venama!

Dobro došli na našu stranicu!

Uspomene sa Taračin Dola (2)
Autor Zdravo Stanišić   
Utorak, 02 Ožujak 2010 10:28

PRIREDBA NA KARAULI




Poslije priredbe  na Taračin Dolu  organizovali smo priredbu  na Karauli u zgradi osnovne škole koja je već tada zbog smanjenja broja učenika prestala da radi. Nekoliko djece sa Karaule je išlo u  osnovnu školu Okruglica, dok su djeca sa Čemerna išla na Taračin Do. Skupila se masa iz okolnih petnaestak sela vareške, ilijaške i brezanske opštine. I tu se igralo i pjevalo, pilo (svaki domaćin sa Čemerna i Karaule ponio po litrenjaču i pečenicu) i ašikovalo. Svirači iz Solakovića (jedan je bio invalid pa je imao neka posebna kolica sa točkićima[1], te Šerbo, Janko Zekić i sestra mu Stana,  koja je pjevala kao Lepa Lukić. Sav prihod od ulaznica dao sam sviračima iz Solakovića, s obzirom da su i pravog konja za jahanje imali u svom bendu, što bi se danas reklo. Ove dvije priredbe sam zapisao u dnevnik  tamo gdje se bilježe vannastavne aktivnosti i na kraju školske godine kada je došla neka prosvjetna inspekcija iz Visokog to je financijski dobro nagradila,  što se tiče škole.



 

USKRS 1970



Uskrs 1970. godine, april mjesec, vrijeme sunčano, puno naroda i starog i mladog oko crkve, škole i  doma kulture (na spratu su bili stanovi za nastavnike i nastavnice). Bože mili, lijep je to bio običaj. Da se ja pitam, ja ne bih pristao za ulazak BiH u Evropu. Ukinuše nam i ovaj običaj u ime globalizacije. Jedan mještanin,  sada mu se ne mogu sjetiti imena,  rasprostro dvije deke na livadi kraj ovog doma kulture i oko sebe okupio pet kćeri, zetove, unučad i ne znam kako  ja i  direktor škole, Marko Čobeljić, nekako smo se našli u tom društvu. Vjerovatno je imao i unučadi u školi. Mesa k'o drva, rakije ko vode, te kolača, pita i ostalih đakonija. Ali ne zadugo, zazvoniše crkvena zvona za početak mise. Ono što se nije popilo i pojelo zapakovaše da se nastavi  poslije mise i sav narod nagrnu u crkvu sv. Ilije. Ostadosmo  Marko i ja  sami i ne znamo šta da radimo. Velim Marku ‘ajmo i mi u crkvu. U uđosmo, ali se zeznusmo, krenusmo na lijevu stranu tamo gdje su  žene[2]. Kasnije s kontasmo da smo se zeznuli, ali kasno, iza nas još se popuni i gdje si tu si. Na toj misi sam se oduševio pjevanjem crkvenog hora. Poslije mise bi i jedno vjenčanje. I to mi je ostalo u lijepom sjećanju i ovo poslije 42 godine. Vjenčavali su se mladenci  iz  nekog od ovih sela župe Čemerno. Za vrijeme te ceremonije velečasni[3] reče, između ostalog,  da žena treba da sluša muža, muž je gospodar i tako još koju u mušku korist,  a na to će ti Marko, koji je inače bio Crnogorac, glasno da svi čuju:

-Čuj, čuj, žene, šta kaže velečasni!
Sav se narod nasmija i okrenu da vidi ko to reče i vidješe mene i Marka na lijevoj strani među ženama. 
Kasnije je još bilo ića i pića,  a i zaigralo se uz violinu i gitaru učitelja  Marijana Barića i Ivana Pavlovića.




PITA NA PRODAJU



Opet da napomenem za one mlađe, da te 1970. godine nije bilo električne energije na Taračin Dolu, pa samim tim ni radija, televizije, računara (računari su se tek tada pojavili u razvijenom svijetu), interneta... Razonoda je bila igranje karata, obično table uz lampu gašnjaću. Prosvjetari su u igranju karata prednjačili. Jedne subote se zatabletamo u mom stanu (imao sam dvije sobe, na gornjem spratu doma kulture, direktno iznad sale gdje se kolo igralo). Prvu turu smo uvijek igrali u litar rakije. Ko izgubi plaća. Pošaljemo uvijek nekoga kod Petra Zečevića na Kruge (Petar je bio domar u školi, popravljao,  cijepao drva i sa nama igrao karti). Druga tura u neke sitne pare. Ali što vrije odmiče, zbog  Petrove rakije gubi se koncentracija,  tako na kraju krajeva, svi dobivamo i svi gubimo pa bude  fifty-fifty što bi ovde rekli. I baš ove subote smo se pošteno zakartali, nastala je i nedelja, sunce je granulo a mi ne popuštamo. Samo kad nestane rakije u flaši nekog šaljemo na Kruge po novu litrenjaču. Narod se oko doma počeo skupljati, još malo počinje misa. Kad neko zakuca na vrata.  Kad ko je, žena od učitelja Marijana Barića iz Nasića. Pošla na misu,  pa usput ponijela punu šerpu pite sirnice i to zamotala nekim rupcem. Predpostavljala je da je Marijan tu negdje. Mi nastavismo kartati, žena ode na misu,  a Marijan je tu noć bio malo izgubio na tabliću i poče nam pitu prodavati. I tako Marijan povrati izgubljeno i opet bismo fifty-fifty, pijani, siti, rahatni i pospani.

Nastavak slijedi...

_____________________________________________________


1. Radi se o Hasetu Tabakoviću.
2. U ta vremena su žene i muškarci bili odvojeni u crkvi.
3. Tada je župnik u Čemernu bio Josip Jozo Kudić.

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom