Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Radojina "nevjesta"

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Ljepših možda ima, dražih nigdje...

(M. Selimović)

Radojina "nevjesta"
Autor Vjeko Vidaković   
Utorak, 16 Ožujak 2010 19:32

Kada bi Vas neko pitao kako bi okarakterizirali jednog Čemernjaka, pa bio on s Gore, Ljubine, Ulištovića, Nasića ili Višnjice, siguran sam  da bi Vam  trebalo dugo vremena da opišete jednog tipičnog predstavnika našeg kraja. Vrijedan, radin, pošten, odgovoran, marljiv, odan tradiciji, pradjedovskoj vjeri i vjerskim običajima, odan obitelji i obiteljskim vrijednostima, sklon veselju i druženju, gostoljubiv, miroljubiv, ponekad tvrdoglav... Dakle, kao i svi ljudi, tako smo i mi imali i imamo dobre i loše osobine. Mi smo vrlo veseo narod, sklon pjesmi, zabavi i druženju...Pokazuju to i brojni nastupi naših amatera na smotrama kulture. Bili smo (i još uvijek smo) jako gostoljubivi. Gost, pa i putnik namjernik koga put navede u naš kraj, dočekivan je kao prijatelj i nitko iz Ljubine,  Kopošića, Tisovika nije odlazio gladan. Za one koji su ostajali na konaku,  pripremane su najbolje postelje, a kada su odlazili darivani su prigodnim poklonima; mlijekom, kajmakom, rakijom, priglavcima i slično.  Nije trebao ni poseban razlog da se napravi fešta. Na  jednu takvu  podsjetio nas je  Vjeko Vidaković:

Dogodovštine iz našeg kraja. Svaka sličnost sa osobama i događajima nije slučajna.


RADOJINA NEVJESTA

Negdje po završetku Prvog svjetskog rata, dok je Radoja Vidaković bio još neoženjen, došla subota,  a momci se skupili u Ljubini.Očekujući da čuju gdje ima "sijelo", saznadoše da te subote nije zakazano niti jedno. Razmišljajući kako da dođu do rakije i meze, jedan od njih, mislim da se zvao Ilija s Čepiljača, predloži da njega "k'o fol" ožene i da pjevajući krenu kući njegova oca (mislim da se zvao Pero).Radoju, pošto je bio najmlađi, obukoše u žensko odijelo i s pjesmom ("Vita jelo digni k nebu grane....") krenuše kući "mladoženje" Ilije.Jedan od njih, mislim da je to bio pok. Peruška iz Ulištovića, otrčao ocu "mladoženje" na "muštuluk". Otac se silno iznenadi ukoravajući sina što mu nije prije najavio ženidbu. Puštajući "svatove" u kuću, a jadan nepripremljen za iznenadni doček, sjuri se u "magazu" iznoseći pletaru rakije, nešto suvog mesa i šerpu meda da koliko - toliko dočeka svatove. Naravno, gladni i žedni "svatovi" se užurbano prihvatiše svega ponuđenog.
"Mlada" je stajala neko vrijeme uz vrata na jednoj strani kuće a pošto je kuća imala dvoja vrata, neprimjetno izađe na ona druga, skide žensku odjeću, obiđe oko kuće i ušavši na ona prva vrata, pridruži se ostatku družine u pijenju i jedenju.Tako to potraja neko vrijeme prije nego domaćini  primjetiše da "mlade" nema? Naravno, "svatovi" su se prije toga polako jedan po jedan izvukli iz kuće uključujući i "mladoženju". Shvativši prevaru,domaćin je bjesomučno vitlao štapom po kući prijeteći sinu i ostalima, žaleći više za potrošenom rakijom, mesom i medom nego li za mladom.Ilija je nekoliko slijedećih dana morao spavati u Ulištovićima ili drugdje, prije nego je razočaranog oca prošla "uja".

ŠLJICINI DOŽIVLJAJI
Naš kraj , poznat po radišnim i vrijednim ljudima, imao je (a vjerujem da je i danas tako), nekoliko ljudi koji su bili poznati po ”bujnoj mašti”. Takvi su bili u stanju napraviti (bolje reči izmisliti) priču iz ništa. Bio je dovoljan neki sasvim običan sitni doživljaj pa da iz njihovih usta nastane nevjerovatno “uzbudljiva” priča. Takve priče su više graničile ili već pripadale sferi “naučne fantastike”,  nego li realnim dogadjajima iz svakodnevnog života.
Jedan od takvih “pripovjedača” je živio u jednom selu u okolini Ljubine. Umro je, prema mojim saznanjima, 50-tih godina prošlog stoljeća. Svi su ga znali po nadimku “Šljico” (nadimak modifikovan iz razumljivih razloga). Ostao je upamčen po nekoliko izuzetno “uzbudljivih” priča . U narednim redovima ću pokušati da neke od tih priča spasim od zaborava,  bez obzira na njihovu “istinitost” i “vjerodostojnost”:

Priča prva:
Kasno navečer, u ljetno doba, vraćao se naš junak Šljico iz sela sa sijela. Bila je mrkla noć kad je Šljico stigao pred kuću. Prije nego što pozva ženu da mu otvori vrata, ugleda Šljico kako negdje pored ulaza u njegov podrum, svijetle u mraku “dvije upaljene cigarete”! Zastade Šljico na trenutak iznenadjen onim što vidi. “Mora da su to momci došli na ašikovanje njegovim dvjeme kćerima”, pomisli Šljico. ”Kako se neko usudjuje doći tako u sred noći pred njegovu kuću i to bez njegova odobrenja”, pomisli ljutito Šljico i poče se lagano primicati mjestu gdje su svjetlile one dvije “cigare”. Kad su mu “cigare” bile na dohvat ruke, udari naš Šljico iz sve snage šamar u visini “cigare” “onom” bližem do sebe. Nešto mrko skoči preko obližnje ograde i nestade u mraku.
Ustavši rano ujutro, i ne rekavši nikome ništa od ukućana, sidje Šljico odmah pred podrum zagolican s onim što  se “desilo” te noći. Na mjestu gdje je sinoć vidio one dvije upaljene cigarete, nadje “vučiji zub” veličine palca. Mora da je izbijen silinom njegovog šamara i “zaključi” da je mogao napasti kćeri “prave-zdrave”,  a ono je ustvari bio “vučina”iz obližnje šume.


Priča druga:

Volio nas Šljico priče i dogadjaje s vukovima.
Tako jednom prilikom u zimsko doba, ustao se naš Šljico rano ujutro kako bi otišao u štalu da nahrani stoku. Primijeti kroz zaledjeni prozor da je te noći
napolju napadalo dosta snijega. Obu Šljico obuću na noge i izadje pred vrata svoje kuće. Osta ukočen kad na svega nekoliko metar ispred sebe ugleda “vučinu” kako leži u snijegu ispred njega! Prije nego li se Šljico uspje pribrati, nasrnu “gladna vučina” na njega. U samo jednom skoku “vuk” je već bio na Šljicinim prsima. Šljico ne bi bio Šljico da se nije uspio brzo pribrati i odlučiti u trenu kako da se odbrani. Skočivši prema Šljici “vuk” je nasrnuo otvorenih usta u želji da našeg Šljicu uhvati za vrat. Nemavši drugog izbora, Šljico stisnu njegovu šaku i zari je svom snagom “vuku” u usta i dalje u utrobu. U tren, Šljicina pesnica izletje na “vukov” “stražnji otvor”. Vidjevši dokle je stigla njegova šaka, Šljico uhvati vukov rep, povuče prema naprijed i “izvrati” nesretnog vuka potpuno. Priča nije zapamtila šta je dalje bilo s “izvraćenim” vukom. Ne bih se iznenadio da je tako izvraćen pobjegao u šumu.

Priča treća:

Prema njegovom osobnom misljenu, bio naš Šljico dobar domaćin. Imao je i svoj mlin. Jednom prilikom,  pred večer, odnese Šljico vreču žita u svoj mlin da samelje brašno. Ubaci Šljico vreču brašna na mlinski kos, stavi praznu vreču tamo gdje će ispadati brašno i “navrati” potok na mlinski točak (kamen). Zadovoljno protrlja ruke i ode kući spavati.
U noći je pala velika kiša tako da je potočić nadošao i umnogostručio količinu vode usmejerene na mlinski točak. Mlinski točak se od silne vode počeo okretati sve brže i brže tako da je od silne brzine iskočio iz ležišta, i izletio napolje probivši zatvorena vrata! Sve to naš Šljico naravno nije vidio, ali je stigavši pred mlin ugledao kako je njiva ispred mlina (u površini od oko dva dunuma) bila potpuno uzorana “pobješnjelim” mlinskim točkom dok se isti nije smirio. Nije zapamčeno da li je možda Šljico na uzoranu njivu odmah posijao žito.

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom