Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Taračin Do u srcu, okolica u venama!

Dobro došli na našu stranicu!

Otrgnuto od zaborava
Autor J. I. B.   
Subota, 19 Lipanj 2010 12:09

Opismenjavanje na Taračin Dolu

Ovih dana osnovne i  srednje škole, kao i fakulteti miruju... Mature su završene, ispiti položeni i s optimizmom se očekuje nova školska godina. Naša omladina polaže ispite, završava fakultete, a imamo nekoliko magistara i doktora nauka, što je vrijedno pažnje i čestitanja. A kako je to nekada bilo?

Nepismenost je bila razvijena diljem cijele Bosne. Pisalo se po papiru "artiji" guščijim perom, a onda perom od trske. Za žensku djecu tada nije bilo mjesta u ovim školama. Govorilo se:"Šta će ženska djeca u školi, za njih je preslica i vreteno!"
Austrougarska je nakon svoga dolaska nagovijestila modernizaciju školstva po europskim uzorima. U službenom glasilu «Bosansko-hercegovačke novine» tada je napisano da će se narod «podučavati u valjanom obrađivanju poljanah svojih i u shodnom gajenju marve».


Kako pomoći nepismenim ljudima? Niti im možeš dati knjigu u ruke, niti mogu dobiti kakvo zaposlenje osim da tegle! Kako uzdignuti narodnu, socijalnu i vjersku svijest? Kako ih prosvjećivati da budu napredni, svjesni poljoprivrednici i dobri članovi zajednice? Sve su to pitanja koja su mučila tadašnju upravu. Stoga je bilo jasno kako će seljacima najviše pomoći ako im otvori oči, ako ih opismeni. No tu se nailazilo na nerazumijevanje i dobacivanja poput onoga: “Ni moj otac nije znao čitati i pisati pa je pošteno živio”. Seljaci s početka posebno nisu uviđali zašto bi žensku djecu trebalo opismenjivati i držali su kako će ih to samo pokvariti.
Onda  je 1923.  godine  osnovana  podružnica Hrvatskog kulturnog društva Napredak  za koju se može reči da je dala veliki doprinos u opismenjavanju naših predaka. Postojala je sve do 1945. godine a  nosila je nazive Čemerno-Srednje-Semizovac, zatim Čemerno-Čevljanovići te Čemerno-Srednje.
U kolovozu 1936. godine za župnika u Čemerno stiže Mihovil Mijo Thon.  Mlad, zdrav i poletan prihvatio je s oduševljenjem pastorizaciju naše župe. Tu je sagradio župski stan i župni vodovod, a vidan je njegov doprinos i u opismenjavanju  naših predaka, izgradnji prve zgrade  četverorazredne osnovne škole...
1938 godine u upravi Napredka (koje je te godine imalo 39 članova)  bili su: predsjednik: Mihovil Thon, tadašnji župnik, potpredsjednik:  Pero Vidaković, težak, tajnik: Zdenko Čabrajić, priv. činovnik Lavoslav Bela, blagajnik: Ivo Čosić, rudar. činovnik, odbornici: Ivo Knežević, Jozo Jozić, težak,  Ivo Lukić, kovač, Tunja Pavlović, težak i Pero Đogo, predradnik.  Zamjenik: Jozo Đogo, težak.
Godinu dana kasnije uprava je neznatno izmijenjena. Predsjedenik i potpredsjednik su Mijo i Pero, a tajnik je Lavoslav Bela,  rudarski činovnik,  blagajnik: Mato Malčević, željeznički službenik, a novi odbornici su  Ivo Knežević, Pero Đogo,  Ivo Lukić, Pavo Barić, Petar Konečni i Jozo Jozić. Zamjenici: Marijan Čarapina i Zdenko Čabrajić.
Akcija opismenjavanja u našem kraju provodila se različitim intenzitetom. HKD „Napredak“ vodilo je niz aktivnosti kako bi ova akcija naišla na pomoć i podršku među lokalnim stavništvom. Tako je 18 prosinca 1938. godine na Taračin Dolu  održan sastanak kome su ispred Akcionog odbora prisustvovali predsjednik Dr. Franjo Raguz i članovi Josip Šubić i Anto Kvesić. Bilo je sakupljeno 30 najuglednijih domaćina na čelu sa župnikom, poznatim prosvjetnim radnikom Mihovilom Thonom. Svi su pokazali veliko razumijevanje za akciju. Nakon izlaganja dra F. Raguza pristupilo se, po želji prisutnih, reorganizaciji područja, pa su izabrani slijedeći nadzornici za pojedina sela: Za Goru: Jozo Lukić, Marijan Knežević, Marko Krišto i Ilija Pranjić; za Kamenicu: Lovro Jozić; za Taračin Do: Ivica Matić; za Nasiće: Ivo Ćurčić, za Rijeku: Jozo Ilić pok. Mate, za Višnjicu: Šimo Pranić i August Pavlović; za Pomenoviće: Marko Ivanić i Jozo Jozić; za Kožlje: Pero Bartula; za Vidotinu: Radoja Vidaković; za Solakoviće: Juro Barić; za Tisovik: Pero Mijatović.
Hrvatski prosvjetari su: Iljko Knežević za sela Goru i Kamenicu; August Pavlović za Taračin Do i Višnjicu; Jozo Križanac za Pomenoviće i Solakoviće; Pero Ivić za Nasiće i Rijeku; Pero Vidaković i Marko Ivanić za Kožlje i Vidotinu.[1]

Nakon nekoliko mjeseci održan je novi sastanak, kome je ispred Akcionog odbora prisustvovao  odbornik Ambroz Brozović. Bili su prisutni gotovo svi nadzornici i prosvjetari. Pojedini funkcioneri podnijeli su svoje izvještaje. Prema njima radi u Gori 38, u Kamenici 18, Nasićima 7, Rijeci 6, Višnjici 24, Pomenovićima 14, Kožlju 17, Vidotini 14, Solakovićima 11 i Tisoviku 6, ukupno 166. Čemerno je tada stajalo na prvom mjestu. Na sastanku su izabrana i dva nadzornika: za Taračin Do Pero Babić i za Rijeku Stijepo Ilić Ivin. Na Mladi Uskrs 127 učenika pristupiće javnom ispitu [2]

U nedjelju, 24. travnja 1938. godine, obavljen je  na Taračin Dolu prvi javni ispit novonaučenih pismenjaka na području Bosne i Hercegovine. Ispitu su pristupili učenici iz svih sela našeg područja. Ispitu je pristupilo 74 učenika, od toga 62 muškarca i 12 ženskih. Puna polovica učenika nije došla. Uzroci su razni. Najprije vremenske nepogode (dva dana prije pao je duboki snijeg), zatim veliko siromaštvo (mnogi nijesu imali stajaćeg odijela, a stariji, osobito žene, ne nastupiše zbog stida).
Ispit je otpočeo iza mise u Hrvatskom seljačkom domu „Knez Batić“. Najprije su učenici imali napisati kratki diktat, a zatim su pojedinci čitali razne stavove iz raznih članaka. Svi su učenici i učenice potpuno zadovoljili, pa možemo s uspjehom biti više nego zadovoljni. Nakon ispita govorio je predsjednik sarajevskog Akcionog odbora Dr. Franjo Raguz o daljem radu i pozvao sve koji su ove godine naučili, da do godine nauče, u duhu preporuke predsjednika Dra Vladka Mačeka, još trojicu.
Ovaj ispit je pokazao izvanredan uspjeh, jer je 65 učenika za vrlo kratko vrijeme naučilo glatko čitati, te lijepo i brzo pisati, a mnogi su naučili i dobro računati. U tom pogledu je odskako  kao matematički talenat dječak Iljko Jozić iz sela Kamenice.

Svi prisutni, tih je bio veoma veliki broj, zadali su tvrdu riječ, da će taj amanet izvršiti. Zatim je u ime Središnje Uprave Napretka i nar. Zastupnika Dra Jure Šuteja održao pozdravni govor Dr. Ivan Subašić i potakao prisutne na intenzivan rad na prosvjetnom, gospodarskom i političkom jačanju.
Pošto su svi učenici primili dar akcionog odbora: sliku predsjednika Dra Vladka Mačeka, uz koju je tiskana i njegova izreka na smotri hrvatske seljačke pjesme 1. kolovoza prošle godine u Kupincu, ispit je završen. Pojedine grupe seljaka vraćale su se svojim dalekim domovima uz veselu pjesmu, radosni i svjesni, puni nade u bolje dane.
Ovaj je ispit jasno pokazao, da je rad, koji je ove godine otpočeo Napredak sa Seljačkom Slogom i Klubom ABC, potpuno uspio. Čemerno je bilo teško područje. Kraj je planinski, siromašan, sela razbacana i vrlo rijetka, bez ikakvih cesta i puteva. Pa ipak je dobrom organizacijom, po uputama Središnje Uprave, po načelu da pismeni seljak, uči svog nepismenog brata, čestim obilaženjem i sastancima polučen ovaj reezultat. [ 3]


Poslije II svjetskog rata doneseni su novi nastavni planovi, pa i za osnovno četverogodišnje obrazovanje. Pošto je na cijelom našem području bila velika nepismenost prvenstveno ženskog svijeta, to je provedena akcija na masovnom opismenjavanju odraslih, putem analfabetskih tečajeva za nepismene od 15 – 50 godina. Tečajevi su trajali nekoliko mjeseci, da bi se naučile osnove čitanja i pisanja. Analfabetske tečajeve i prvo opismenjavanje provodili su Jurić Petar Pero i Đogo r. Ivić Marica iz Ljubine, Smajlović Hamza i Barić r. Gabela Filka iz Solakovića, Ahmed i Mujo Bešlija sa Korita i drugi..

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije,    1938.godine (u vrijeme kada je izgrađen i župni stan) na Taračin Dolu, nedaleko od katoličke crkve, sagrađena je , ali nije dovršena iz više razloga (moguće da je to bilo zbog  odlaska agilnog župnika Mije Thona koji je s mještanima sagradio župni dvor i mjesni vodovod) ili  II svjetskog rata, te organizirao tečajeve za opismenjavanje ?! Ta zgrada škole je dovršena poslije rata i 1948. počela sa radom.
______________________________


[1] Napredak 1/1939., br 1, 12.
[2] Napredak 2/1939., br.2,24.
[3] ”Prvi ispit na području Bosne i Hercegovine”, Napredak, 13/1938., br. 5, 51.

Posebnu zahvalnost dugujem dr. Suzani Leček iz Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba.

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom