Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Djetinjstvo i zavičaj mjesta su kojima se

čovjek identificira...

Zapisi
Autor Administrator   
Petak, 24 Rujan 2010 15:41

SPAHIJE U NAŠEM KRAJU


Otomanska Turska je 1711. godine (1123. hidžretske godine) vodila rat s Rusijom i tada je u ordiji (što će  reći – taboru) na rijeci Prutu održan kontrolni pregled kojom je prilikom napravljen popis bosanskih spahija. U dokumentu koji je 1930. godine publicirao Vladislav Skarić u Glasniku zemaljskoga muzeja nalaze se imena velikog broja bosanskih zaima i timarlija, dakle posjednika, s imenima njihovih glavnih timarskih sela i sumarnim prihodima od timara. Ovdje iz tog dokumenta donosimo ono što nam je zanimljivo za povijest našeg kraja.


Spahija je posjednik timara, lenski konjanik, koji je dužan u slučaju rata ići u vojsku, kao i to da se u ovo doba Bosna u statusu ejaleta (provincije) dijelila na četiri live (sandžaka): Bosnu, Hercegovinu, Klis i Zvornik. To je, dakle, vrijeme nakon Bečkoga rata u kojemu je Bosna kao najzapadnija turska provincija izgubila Slavoniju, Liku i Dalmaciju. Sandžaci su se dijelili na nahije. Nas uglavnom zanima bosanska liva sa svojim nahijama i to onima u koje spadaju područja današnjeg administrativnog i povijesnog Ilijaša i dijela Vogošće. A timarske nahije su velike oblasti koje su se sastojale od više zemljopisnih jedinica koje su se opet sastojale od nahija ili srednjovjekovnih župa (jer su Turci preuzeli srednjovjekovnu bosansku administrativno-teritorijalnu podjelu). Unutar bosanske live posebice nas zanima nahija nahija Saraj sa župama Saraj i  Dubrovnik, te Brod sa župama Visoko, Bobovac, Brod.  U nahijama i župama timari se dijele na velike (zijameti) i male (timari) vojne posjede, imanja. U popisu je ukupno, kako ističe priređivač, 198 zijameta i 1371 timar. Razumije se da na Prutu nisu bili svi bosanski timari, nego samo jedan dio njih, dok je drugi ostao kod kuće, da po potrebi posluži na bosanskim granicama prema Austriji i Mlecima, i prema Crnoj Cori i buntovnim Brđanima.


Nakon što identificira određena mjesta kao središta župa (za Dubrovnik će npr. reći da je grad i mala  župa  na rijekama Ljubini i Misoči i da se prvi put spominje 1503. godine samo kao grad, dakle u tursko doba ???), priređivač  popisa ide na popise spahija po nahijama i iznose njihovih prihoda.


Nahiji Dubrovnik pripadaju Kostreš (timar Husejin) sa 5.000 akči, Jošanica (timar Ibrahim i Hasan), Kruge -  تلتف (timar Džafer sa 2. 600 akči), Kožlje (timar Ibrahim sa 6.000 akči prihoda), Misoča (timar Ibrahim i Ahmed), Sutiska, Štit, Sioce, Vukotići, Neprivaj (to je, očito, današnji Neprivaj kod Dabravina i to nam pokazuje i granice župe Dubrovnik , Mrakovo, Kadarići, Pomenovići (danas selo Pomenići iznad Dabravina) , Orahova, Doljnje Polje, Dubok Potok, Crna Rika, Gora, Laškovo, Podgorje, Vidotina...


U nahiji Saraj nalazimo Ljetovik i Podgoru, te Gornju Ljubinu.


Ovo, reći će nam priređivač, nije potpun popis spahija budući je pravljen izvan Bosne, u vojnom taboru. No, priređivač donosi još jedan popis timara koje su držala po nekolicina spahija brače, sinova istoga oca, a koji bi trebalo da dopuni ovaj iz 1711. godine, a koji ne sadrži bitnijih promjena.
Osim što nije potpun potpis spahija, na nekim mjestima se vidi dosta anomalija. Tekst je star, teško čitljiv, pisan pismom turske finansijske uprave, zvanim  sijakat, pa su pismena bez dijakritičnih točaka. To u mnogome otežava čitanje, tako da se mnoga imena mjesta nisu dala pročitati, pa je tako moguće da je pisar na granici umjesto Taračin Dola (Tarači Dol - شرفة زارة العمل), koga je smjestio u nahiju Saraj napisao Tvorač Dol - خالق زارة العمل. Autor ga čita kao selo Tvorčići?! Slično je i sa Brezovašem, koji postade Brizova - بريزا, kao i Vidotinom, koju autor čita kao Vidušu ili Vidoše.


 

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom