Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Otrgnuto od zaborava

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Taračin Do u srcu, okolica u venama!

Dobro došli na našu stranicu!

Otrgnuto od zaborava
Autor Pero Zubak   
Četvrtak, 25 Studeni 2010 18:32

Jesam li ja Haso ili nijesam?

(Po narodnom pričanju u Čemernu kraj Sarajeva).

Naš je Haso postao čovjek. Vidi se to po njegovoj sijedoj kosi ispod starog ćulaha, a još bolje po njegovoj  dugoj, lijepoj i  bijeloj bradi, na čemu mu mnogi zavide. Dobar je to čovjek i radin i svega mu Bog dao samo nema evlada pa kudgod treba: na njivu, u šumu, u mlin, u čaršiju – hajde Haso.
Neke godine pod jesen pred sam akšam natovari Haso konja pa krene u mlin. Tu će po noći samljeti pa ujutro kući i opet na posao, jer valja sijati ozim. A što bi nosio večeru od kuće, ništa slađe od vodeničkog kolača! Pa kako je Haso čovjek zgodan a zaklo dobar postrmaluk ponese i jarčevih čvaraka pa će kolač biti bezbeli još slađi, urediće ko  sebi, za svoje duše.


Naložio Haso vatru, rasteretio konja i svezao, uredio žrvanj-kamen i zasuo pšenicu bjelicu u koš.  Sjeo mirno i zapalio, a čim se brašno pomolilo, odgrabi lopaticom, prosija, zamjesi sa čvarcima i vrže na ognjište. Nagrne luga i žeravi i opet zapali.
Dok je Haso konja napojio, opet svezao i bacio mu noćni zalogaj sijena iz denjka, prikupio drva, da ima preko noći, pregledao koš i malo pomakao čvakalicu – već je i kolač bio pečen. Izvadi ga, opuše, pogladi rukama i otare te pometne uz brvna. Zagrabi u loncu ispod vodenice vode pjenavice te nalije u vodu kruškova pekmeza – a to ti je bolje i od rujna vina, jer razhlađuje, pomaže probavu, a ne opija. Čovjek serbezli večerao i dobro večerao pa od zadovoljstva i bradu pogladio. Opet je zapalio, povirio konja, pregledao koš i nadosuo pšenice, još jednom potegao i spremio se za počinak.
Dobro je i slatko spavao Haso.  A kad se probudio o drugim orozima, protr'o krmelje i pogladio bradu, nešto ga ko žignu, jer nema brade. Opet Haso i desnom i lijevom tamo amo preko brade, ali zaludu, dlake nema nego samo osjeća pod prstima kao badrljače od pokošene trave. A...a...?  - što bi to moglo biti? - Ali se u to javi mlin, poče tandrkati te Haso priskoči i nadospe još ostatak pšenice. Potegne još vode iz lonca, jer je kolač zagrijao stomak, zapali pa se zamisli. Gladi opet bradu, ali badava – dlake nema. Eh, da mu je sad ogledalo, konja bi kao!- Skoči brzo, umije se izađe pred mlin i gleda, sad će već zora. Povrati se u mlin te pokupi mlivo u vreće, pomete sanduk, zastavi jaz i opet zapali pa se čovjek ozbiljno zamislio: ma šta bi moglo biti sa mojom bradom? I jesam li ja Haso ili nijesam? - Odbija Haso tu ludu zamisao od sebe, ta on je Haso sinoć došao u mlin, zasuo pšenicu, ispekao kolač, dobro večerao, nitko drugi nije bio tu ni dolazio a tko bi opet takav pasjaluk proveo pa čovjeku pravu zdravu onako lijepu bradu ošišao!? - Eh, eh ljudi, šta svašta može biti i što se svakom čovjeku može desiti!
U tim mislima natovari Haso konja, zaključa mlin, vrgne ključ na vrata pod vjenčanicu i u cik zore krene kući sve misleći: ma jesam li ja Haso ili nijesam? Klonio se glavnog puta, da ga ranoranilac ne bi sreo i dođe blizu kuće te iz šume zaviče svoju ženu: ”Habiba! O Habiba...!” Javi se  glas ”Tko viče?” ”Ma jeli Haso kod kuće?” ”Nije, nije!” odgovarala Habiba. ”Otišao je sinoć u mlin, pa ga još nema!”
”Ma jesam ja Haso, ja tko bi mogao biti!” tako u sebi Haso misli i govori te krenu kući. Istrča žena te pomogne otovariti konja. Gleda Hasu, ali ništa ne govori, jer vidi, da je ljut. ”Deder uvedi konja u pojatu pa poturi ibrik, dok ja mlivo unesem!” zapovjedi ženi.
I dok su pili kahvu, zapita žena: ”Ma što si mi bolan kaharli? Šta je bilo?” ”Šta je bilo! Zar ne vidiš , nemam brade!” ”Ma vidim bolan, ali te ne smim pitati.” ”Ne znam ni ja,  kako je bilo. Došao sam sinoć u mlin, vatru naložio, zasuo pšenicu, konja namirio, kolač ispeko pa večerao te poslije legao i spavao. A kad sam se probudio, nema brade pa nema a nitko dolazio nije, čuo bi da je dolazio, jer vrata plaho škripe!” ”A jesu bogme miši izgrizli, jesu valah!” žena će. ”I to more biti!” odreže Haso, skoči te na vrata. Ode ne kazujući ni kuda ni zašto.
Brzo je Haso doletio mlinu, otključao te opazio na podu tu i tamo dlaku od svoje brade. Vratio se opet kući i rekao ženi: ”Jest, doista, ja sam Haso. Ispeko sam kolač sa čvarcima, dobro večerao, ali bradu izgubio. Miši, ja prokleti miši odgrizli, tko bi to mislio!? Ali šuti! Nikom ne kazuj ko zalivena!”
I moj se Haso razbolio i dugo se krio od ljudi, dok mu je brada opet ponarasla.

 

____________________________________

Objavljeno u hrvatskom narodnom kalendaru ”Napredak”, HKD ”Napredak” Sarajevo 1932 godine, str. 213-214.

ćulah - kapa od bijele vune

evlad - dijete

kaharli – tužan, nerapoložen ( Kaharli sam, večerala nisam...)

ozim - sjetva i sadnja ozimih usjeva

postrmaluk - usoljeno i osušeno meso; kod nas se znalo reči i pastrma.

denjak – uvezana i ovršena slama ili sijeno (zaira)

badrljača – ostaci od pokošene trave koji je ostao od korijena i bode prilikom hoda bosim nogama.

pasjaluk - obijest, bezobraznost, drskost, nevaspitanost.

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom