Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Taračin Do u srcu, okolica u venama!

Dobro došli na našu stranicu!

Srednjovjekovni grad Dubrovnik
Autor Administrator   
Subota, 09 Kolovoz 2008 09:33

S obzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu Kopošića sa Nekropolom kneza Batića, te da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerojatno pripadao rodu Mirkovića kome je pripadao i knez Batić.

Nema preciznih podataka o nastanku grada. Fra Ivan Jukić takoder spominje Dubrovčane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana. (Filipović, 1924., 103.)

Stari grad Dubrovnik je sagrađen na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, tj. ušca potoka Zenika u rijeku Misoču. Grad se nalazi na prirodno terasastom terenu koji se pruža od sjeveroistoka, tj brda Huma prema jugozapadu i završava se strminom koja pada ka Sastavcima, gdje se već od 1972. godine vadi kamen u kamenolomu na 9. km rijeke Misoče.


Lakši pristup gradu je iz sela Kopošići udaljenog 1 km, lijepim kaldrmisanim putem koji vodi izmedu podnožja brda Nabožića i Tisovika. U Kopošiću je Nekropola kneza Batića. Danas je taj put zarastao, a njim je vodila linija razdvajanja u ratu 1992.-1995. godine i to područje je još pod minama.
Drugi pristup gradu moguc je velikom strminom od 10-og kilometra od korita rijeke Misoče ili sa kamenoloma na Sastavcima.

Od Ilijaša je udaljen oko 10 km.



Ljudi kazuju da je i Dubrovnik, kao i Bobovac,  pao varkom.  ”Navali neki paša na grad, ali džabe... I pet je paša  sultan iz Stambula promijenio, dok je grad pridobio. Dugo je tukao grad strijelama i topovima i pobio sve vojnike po planinama, ali grada nije posvojio. Nu belaja, nade se jedna baba pa veli paši: grad ti bio da bio, osvojiti neceš, dok mu izvir vodu ne zatvoriš. Paša joj obeca kesu dukata, a ona njemu veli: tri dana svog konja hrani i timari, a vode mu nedaj, a onda ga pusti, nek sam traži vodu. Tako i bi. Paša konja hranio i timario, ali vec treci dan konj ne može jesti, jer se pusto žito u njemu upalilo i on ga pusti, a konj trkom na Cemersku planinu pa nade vrelo i cunkove. Paša potrga cunkove, a kad u gradu ponesta vode, onda kraljica – predade grad, ama da ona ode slobodna i njeni podajnici da ne izginu”. Po ovoj prici zove se ovaj grad u narodu i ”Kraljicin grad”. Prica se da je u gradu boravila i Marija Terezija  i imala posebnu sobu. Zove ga narod i ”Dubravnik”, a  to je ime obronku Brezovaša. Zovu ga i “Tisov-grad”. Nedaleko od grada,  na južnoj strani,  nalazi se selo Tisovik, prozvano valjda po dragocjenom ”tisovom”  drvetu,  koga danas nema ni u selu ni u okolici, ali starinci pričaju, da ga je bilo pred kojih sto pedeset ljeta.

U blizini ”Dubrovnika”je ”grob kneza Batića”, oko  20 minuta hoda u selu Kopošićima, zaseoku Odžak. Tu je bilo mnogo starih grobova – stećaka, razasutih na pol kilometra. Danas ih ima još nekoliko.  Pošto se zemlja izmedju grobova obrađivala, mnogi od njih su preorani a neki završili u šumi ili u temeljima kuća ili štala.

Na sredini sela nalazi se veliki stećak na kojemu piše: ”Va ime oca i sina i svetoga duha amin. Se leži knez Batic na svoi zemlji na plemenitoi milostiu bžiom i slavnoga gudna krala tvrtka knez bosanski na visokom se pobolih na dubovome me dn doide si bilig postavi gospogj vukava s moi mi dobrimi živu mi vjerno služaše i mrtvu mi posluži”. Po današnjem pravopisu i nacinu   izgovora to bi glasilo: ”U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amen. Ovdje leži knez Batic na svojoj zemlji na plemenitoj. Milošcu Božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka  knez bosanski. Na Visokom se pobolih, na Dubovome mi dan dode (dan smrti). Ovaj biljeg (znak, spomenik) postavi gospoda Vukava. S mojim dobrom mi vjerno služaše i mrtvu mi posluži”.

Tko je bio knez Batić? Bosanski plemic, vlastelin, možda i feudalac, koji je tu imao svoje posjede. Ne stoji badava upisano “na svojoj zemlji na plemenitoj”. U kakvoj vezi su knez Batić i grad ”Dubrovnik"? U popisu velikaša kralja Tvrtka II. spominje se ”knez Batić” ali bez osobitog značenja. Kralj Tvrtko II. Tvrtković dva puta je kraljevao i to od 1404.-1408. i 1421.-1443. Iz prvoga vladanja potječe spomen o knezu Batiću. Dakle, starina od 600 godina! Dragocjena i vrijedna uspomena, bosanskim slovima i bosanskom rukom u kamenu uklesana.

Jedan od prvih istraživača koji su posjetili  nekropolu kneza Batića bio je Kosta Hörmann, direktor Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu, raniji  vladin savjetnik, koji je u Kopošićima bio 1891. godine. U Glasniku Zemaljskog muzeja, on je oktobru te godine napisao: "Kraj sela Kopošića, na previji izmedu brda Krsta (1148 m) i Kicelja (1037 m) ima desetak srednjevjekovnih nadgrobnika, medu njima spomenik u obliku stećka na šljeme, koji natpisom svojim kazuje, da ondje počiva Batić, milostiju Božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez bosanski.

Kako je na žalost u našeg naroda rasprostranjeno mišljenje, da ovaki starodrevni spomenici prikrivaju zakopano blago, to su i ovaj stećak prije nekoliko godina seljaci prevalili a grobnicu prerovali. Da li su tom prigodom uz pokojnikove samrtne ostanke išta našli, to se danas pod sigurno ustanoviti ne može, jer niko niti hoće da što znade, niti je o tome šta čuo govoriti. Na svu sreću ostaviše stećak inače na miru i tako, se je potpuno sačuvao natpis, kojim je stećak ukrašen.

Ovaj je natpis dosada već nekoliko puta objelodanjen no uvijek pogrješno, jer ga dotični pisci nijesu čitali po snimku, već su ga pribilježili onako od oka, pa ne samo što su pojedine riječi krivo tumačili, nego su pače retke u natpisa pobrkali, a nekolike riječi i sasvim izostavili.

Moj čestiti prijatelj g. fra Grga Martić prvi ga je objavio u Danici godine 1852., no nije ga prikazao linearno. Po Martićevom rukopisu natpis bi glasio evo ovako: Kasnije objaviše ovaj natpis: Vuk Vrčević u Slovincu (III. godina broj 9. strana 179.), —g. Ivan pl. Ašbot godine 1887. u svome djelu „ (strana 95.) i g. mjernik Geting u 7. broju „ od godine 1888. Svi ti prikazi netačni su; pokraj ostalih najkrupnije su pogrješke, što se Batiću daje pridjevak „kneza visočkog", što se veli da mu je, kad je obolio, u Duboko dolazio „medik" i što svi po redu navode, da je ime supruge njegove „Vukosava". (slika 4.) natpis : U drugoj brazdi u riječi gndna počinio je majstor, koji je natpis usjekao, pogrješku, jer je poslije trebao da stavi takove pogrješke češće su već utvrđene u našim starobosanskim natpisima. Dosta muke zadaje rečenica: Tu se označuje mjesto, gdje je knez Batić umr'o. Sjeveroistočnim pravcem od Kopošića, upravo na sjever od Čevljanovića, ima doista predio zvan „Duboko", kojim protječe potok Duboki. No pošto natpis veli: to bi se u nastavku očekivalo...

U riječi gospot ono je umjesto ga čisto bosanska i vrlo stara forma, ime pak nalazimo u dva pisma), što ih je republika dubrovačka izdala nekoj vladkavi. Prvo pismo izdano je mjeseca juna 1404., u drugom se pak veli, da je, kneza, vlastele i ( pocgenoi gospogi data vjera, da može vazda doći u Dubrovnik, ako bi je kakova nesreća snašla, pa da odanle može slobodno prolaziti kud bi godjer zaželjela. Ovo pismo izdano je (to jest 8. novembra 1407. godine). Izdanje obiju pisama pada po rečenome u doba vladanja kralja Tvrtka II. (1404. do 1408., i od 1421. do 1443.). U doba vladanja ovog kralja mislim da mogu staviti i postanje Batićevog nadgrobnog natpisa. Mnogi spomenini iz prve polovine XV. vijeka zabilježiše nam ime bosanskog kneza Batića Mirkovića, vjernog pristaše i odličnog doglavnika kralja Tvrtka II. S drugom bosanskom vlastelom potpisao je taj Batić Mirković kao svjedok ugovor mira, što ga je ovaj kralj 24. juna 1405. godine sklopio s Dubrovčanima u mjestu „Veli u Trstivnici". Begovo ime nalazimo i na povelji, kojom kralj Stefan Ostojić u Zvečaju 5. marta 1419. potvrđuje stare privilegije dubrovačke), no već 16. augusta 1420. vidimo ga u gradu Pod Visokom opet na strani Tvrtka II., koji je već jednu godinu kasnije po drugi put zasio na kraljevski prijesto bosanski. Da li je Batić, čijom se grobnicom bavi ovaj člančić, jedna te ista osoba s ovijem Batić Mirkovićem, i da li je časni naslov „kneza bosanskoga" taj naš Batić dobio po milosti kralja Tvrtka I. (1353—1391.), ili tek od sina njegovog, kralja Tvrtka II., to nam natpis njegov, pa niti pismeni spomenici iz doba domaćijeh vladara ne kazuju, ko što nam ne mogu Odgonetnuti ni ono pitanje, da li je ona gospoja Vukava, koja se je dopisivala sa dubrovačkom vlastelom i općinom,u svezi sa gospojom o kojoj naš natpis veli, da je svom suprugu Batiću, knezu bosanskom, vjerno služila za života i poslije njegove smrti. Ovo će nam možda odgonetnuti moći pero vještije od mojega. Držim da je vrijedno zabilježiti, da se ime „Vukava" sve do danas sačuvalo, jer kako nas kopošićki žitelji pod sigurno uvjeravahu, živi u obližnjem selu Očevju žena, koja je na krstu dobila to ime..." [1]

Bobovac i Visoki su pali pod osmansku upravu 1463. godine i pretpostavlja se da je tada osvojen i Dubrovnik. U doba sultana Mehmeda II, grad je imao posadu sa dizdarom. U njegovo vrijeme sagradena je u gradu i jedna džamija. Dubrovnik se spominje u osmansko-ugarskim ugovorima, a u Gazi Husrev-begovoj zakladnici od 1531. godine, kao Dobronik. Okolna nahija takoder se zvala Dubrovnik. Posada je bila u gradu do 1655. godine, a nekoliko godina kasnije je negdje premještena.  
U pismu sarajevskog kadije od 12.prosinca 1709. godine predlaže se premještaj jednog službenika iz džamije u Dubrovniku u Carevu džamiju u Sarajevu, jer je grad napušten, džamija ruševna i nema potrebe za njezinom popravkom (Kreševljakovic, 1953., 16).  U administrativnim reformama u 18. stoljecu zapadni dio nahije Dubrovnik pripao je predionoj cjelini Nadvisoko, a istocni sarajevskom regionu.  
Iz Tisovika je porijeklom dubrovački dizdar Djaferaga, sin Solak Skenderov, koji se pominje god. 1565/66., a bio je iz roda današnjih Tabaka, koji su jedno vrijeme živjeli u Tisoviku. Tabaci, koji sada žive u Solakovicima,  zvali su se nekada Solaki..



Stari grad Dubrovnik


Danas ovaj grad kao da nema nikakvog značenja. Mada je cijelo područje proglašeno nacionalnim spomenikom BiH, pristup gradu je iznimno zapušten, opustjelo, potpuno zaraslo u divlje raslinje i izloženo ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja  a ugroženo je i eksploatacijom kamenoloma Misoča (na 9. kilometru uz tok rijeke Misoce) koji vrši eksploataciju kamene grude na kojoj leži grad. Sa eksploatacijom se došlo do pod sam grad. Poklopilo šikarje a dijelom i šuma ostatke zidina grada, kamen za kamenom kotrlja se uz mukli štropot i tutanj u Zenik i Misoču, zarasla je i Varoš-čaršija, a ni Mijatovića - posljednjih stanovnika Grada,  (postoje ostaci starog grada Dubrovnika, a i selo Grad, koje je po starom Gradu i dobilo ime) tamo više nema. Odveo ih život (kao i nas) na sve strane svijeta. Kakva li  sudbina čeka ostatke Dubrovnika?[2]

Knez



Na dvoru bosanskih kraljeva bio je bosanski knez ili veliki bosanski knez u svojstvu starješine dvorske kancelarije, što bi odgovaralo ugarskom palatinu čije ime se ponekad upotrebljava za bosanskog kneza ili velikog bosanskog kneza. Prvi poznati izvor pomena bosanskog kneza je u Batalovom evanđelju iz 1393. godine. na nekim nadgrobnim natpisima dolazi titul bosanski ili veliki bosanski knez. Tako se na natpisu iz Zabrđa ili Toplice u Lepenici na velikom stećku s grbom pominje veliki bosanski knez Radoje u početku 15. vijeka i iz drugog stećka iz Kopošića kod Vogošće knez bosanski Batić Mirković. Poslije njih se često spominje veliki bosanski knez Tvrtko Borovinić iz istočne Bosne, iz Zemlje Pavlovića, kao rođak porodice Kotromanića. Bosanski knez Tvrtko Borovinić se tako nazivaod 1433. godine i nadalje uzimajući ponekad naslov velikog bosanskog kneza. To znači da je bosanski knez bio ujedno i visočki knez stolujući na kraljevskom dvoru. Pojedini feudalci s imenom knez bosanski ili veliki knez bosanski se bitno razlikuju od ostalih feudalaca po rodu knezova, dok je titula bosanski knez dvorski koji podjeljuje po milosti božijoj bosanski kralj. Po ovom se vidi da je glavno sjedište bosanskih kraljeva Visoko, odnosno Bosna kao naselje.

_________________________________________________________________

[1] Kosta Hörmann, Nadgrobni spomenik kneza Batića, Glasnik zemaljskog muzeja, Sarajevo  01.X.1891. str. 391

[2]  Jozo Babić, Grad bez stanovnika, Bosanska pošta, godina 12, br. 15, petak 21. juli 2006. godine, str. 4-5

O Kopošiću i Dubrovniku iz pera Đoke Mazalića u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH 1939. godine.

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom