Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Taračin Do u srcu, okolica u venama!

Dobro došli na našu stranicu!

Otrgnuto zaboravu
Autor Josip Kudić   
Subota, 13 Kolovoz 2011 09:58

ŽUPA ČEMERNO (II)


Prošli smo put ukratko vidjeli kako izgleda planinski dio župe. Sada ćemo, kako smo već obećali, krenuti terenski lakšim dijelom. Pođimo sa sjevera prema jugu.

Evo nas u Ivančićima. Ako bi htjeli ići do granice župe onda bi trebali ići daleko gore u planine. Istina prirodnih ljepota ima gore, ali kako nema katolika - naših zupljana - nećemo dalje! Nema ih ni ovdje u ovom mjestancu. Nekada su bili. Svjedoči nam napušteno groblje, radi kojega smo baš ovdje i došli. Tu pred nama su križevi nageti desno i lijevo a na njima izlizana slova kazuju nam da tu počivaju većinom rudari. Spuštali su se u utrobu zemlje, vadili rudu sve dok im nije ponestalo snage, a kada bi se od umora i iscrpljenosti prekinula nit njihova života, opet bi ih majka zemlja primila u svoje krilo kao prah svoga praha.


Rudnik je prestao sa radom prije rata. Živi rudari odoše tražiti žive rudnike, mrtvi ostadoše kraj mrtvoga. Ovi što ostadoše padoše u zaborav. Nitko ne dolazi da pusti suzu na njihove grobove, nitko im ne donosi cvijeće, nitko ih ne žali. Ograda oko njih davno je pala. Po njima slobodno gaze domaće životinje i divlje zvijeri. Kada promatraš groblje -to je carstvo smrti - sjetis se da ćeš i ti jednoga dana leći u hladnu zemlju poput ovih rudara. Jer, naš je život putovanje u smrt. Put kojim svi ljudi moraju proći. Izbjeći ne može nitko, jer: ”Ljudima je određeno jedanput umrijeti”! (Žid.9,27). Sve prolazi, sve se mijenja. Kamen se stanac pod zubom vremena raspada. Stoljetni hrastovi se ruše, baš kao što i sitna travka svene. Gorostasne životinje ugibaju, slično kao i sitni crvići. I čovjek dolazi, živi, prolazi, umire. Ispravno pjeva naš pjesnik Preradović:
"...Stalna na tom svijetu
samo mijena jest!",

a o smrti ovaj pjesnik veli:
U svesilju ti si sila najjača,
"U svemijenju ti stalnost
jedina!”


Zaista ona je najjača.Odlučno zapovijeda i sve joj se pokorava. Naredi seljaku da napusti svoj plug, od radnika u tvornici traži da odloži čekić, napusti stroj. Umornom radniku zapovijeda da ostavi svoje pero. I svaki se od njih pokorava. Nadvine se na kolijevku malog djeteta I istrgne ga iz ruku rastužene majke: slomi krepkog mladića i hrabrog muža, prekida životnu nit tek rascvjetaloj djevojci, na zemlju obara starca koji još vapije za životom, zaklapa oči starici koja bi još htjela živjeti. Svi je slušaju. Evo, i ovi rudari na čijem groblju stojiš, pokoriše se najjačoj sili u svesilju. Rudarima pokoj vječni, a mi krenimo dalje.

 


ČEVLJANOVIĆI

Malo je to mjestance uz magistralu. Tu je samo jedna katolička kuća. Ako te baš zanima koja je, lako ćeš je poznati kada čuješ da su oko nje brojni stećci i jos brojnije košnice pčela.
Četiri kilometra niže nalazi se mala varošica Srednje.


SREDNJE

Kuća do kuće, zbijene uz cestu i rječicu s jedne i druge strane, čine varošicu Srednje. Zapazaš tu staro i novo. Male bosanske kućice izmješane sa novim modernim gradevinama. Tu, u toj varošici, koja se stisla izmedu dva brda, ima oko tridesetak katoličkih obitelji. Dolaskom u Srednje ni po čemu ne možeš primijetiti da ih ima. Nema u tom naselju ni kapelice ni crkve. Imaju groblje koje je prilično daleko od naselja. Kapelicu na groblju vjetar je jesenas srušio. Domaćini Srednjeg, Stupa i Vidotine za prvi svibanj napraviše novu. Tada je na njihovu groblju zavjetna sv. Misa i blagoslov polja. Sad je to najuređenije groblje u župi, a u župi ima jedanaest grobalja.
Do prije godinu i nešto više, vjernici iz ovih krajeva imali su svake nedjelje sv. Misu u svojoj sredini. U jednoj privatnoj kući, u iznajmljenoj prostoriji, imali su priliku da izvrše svoje kršćanske dužnosti. Međutim, vlasnik prodade kuću, vjernici ostadoše bez te zgode. Sada moraju ići u župsku crkvu do koje moraju pješačiti dva sata a stariji i po tri. Dogovaraju se da će graditi novu zidanu kapelicu u svom kraju da bi ponovo mogli imati sv. Misu nedjeljom i blagdanom a ujedno bi ta kapelica poslužila kao vjeronaučna dvorana. Obećanje dadoše, samo me strah da to ne budu prazne riječi. Danas je, kažu, takvo vrijeme kada se mnogo obećaje a malo izvrši ono što se obeća.

Pođimo dalje! Pod našim je nogama lijepa magistrala koja prelazi rječicu Ljubinu sad na jednu sad na drugu stranu. Moram ti reći da budeš veoma oprezan jer se na ovom putu posve lako gine. Na poljima ćeš naći svježe grobove u kojima počivaju pregaženi na magistrali. Po kućama ćeš vidjeti mnoge u gipsu koji zadobiše lomove pod kotačima automobila.

Prolaziš lijepom dolinom. Sve se bijeli i miriše od behara. Oni koji vole čašicu zadovoljno trljaju ruke jer:  šljive cvjetaju - bit će rakije! S obje strane rječice poredala su se sela. Tu su Stupe, a gore daleko preko brda Vidotina. Lijevo i desno su sela Ulištovići, Ljubina, Kožlje, Kamenice, Gora. Brdo do brda, potok do potoka, selo do sela i tako sve do Semizovca.


Na ovom području nalaze se tri škole a na području cijele župe ima ih osam. Djeca, kojih ima veliki broj, ne mogu radi udaljenosti dolaziti na vjeronauk jer ne mogu isti dan ići u školu i na vjeronauk. Sve škole osim jedne veoma su daleko od crkve. Jedino zgodno vrijeme ostaje im preko školskih praznika da nešto čuju i nauče o svojoj vjeri. Sve bilo bilo lako kada bi vjeroučitelj u školi ili blizu škole imao kakvu vjeronaučnu dvoranu. A hoće li biti - to ćemo vidjeti.

Kako vidiš, problema ima na pretek. Udaljenost od župske crkve, nedostatak vjeronaučnih prostorija, podosta veliki nemar vjernika u pohađanju crkve, sve to čini da župljani, njih priličan broj, dosta slabo poznaju svoju vjeru. Radi toga je praznovjerje uzelo prilično maha na ovom teritoriju. O tome ćemo drugom zgodom nesto opširnije reći, ako nas Bog poživi.

Ostaje nam još da prođemo, ili bolje rečeno da prošetamo kroz Semizovac i Vogošću, i da pogledamo njihove zgode i nezgode u pogledu izvršavanja kršćanskih dužnosti, a to ćemo ako Bog da, slijedeći pu
t.


Objavljeno u: Crkva u Sarajevu, broj 4, strana 9, 1969 godine.

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom