Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Djetinjstvo i zavičaj mjesta su kojima se

čovjek identificira...

Otrgnuto zaboravu
Autor Đoko Mazalić   
Četvrtak, 01 Ožujak 2012 12:28

NEKROPOLE SREDNJEG VIJEKA U SELU GORI

Obilje legendi zabilježeno je u našem kraju, a mnoge su i zaboravljene. Ostale su upamćene priče o ”zakopanom blagu”, o ”zakopanim dukatima” pod stećcima na Gori, Kopošićima, Višnjici, ”ukletim grobljima”...
U našem kraju nekoliko je toponima izvedenim od riječi: krst, križ, greb...Tako imamo Krst istočno od sela Nasići i na Gori.   Profesor Đoko Mazalić, naš istaknuti naučni radnik i akademski slikar , zajedno sa svojim učenicima, u nekoliko je navrata boravio u našem kraju i objavio tekstove o Semizovcu i okolici, te našem gradu Dubrovniku. U Glasniku Zemaljskog muzeja BiH,  1950. godine, napisao je o Gori i okolici:

...
Ostala tri stećka nalaze se na drugom kraju sela, na mjestu zvanom ”Podlipa”. I od tih je jedan izvrnut i služi sad kao dio ograde, a izvrnut je za to, da bi se ploča, na kojoj je ležao, mogla upotrijebiti kod seoske česme. Iako su  seljaci bili protiv toga  dali su se ipak nagovoriti od nekog seoskog pametnjakovića Nike Nikolića, da obore stećak. Taj Niko poginuo je kratko vrijeme iza toga u selu, što svijet smatra ”kaznom Božijom”. Ova tri nadgrobna spomenika ima ju po svojim otmjenim linijama i ukusnim proporcijama još više veza sa majstoeom spomenika u Kopošiću te ih možemo njemu pripisati.
Stotinu koraka od onih prvih stećaka, na južnoj strani, nalazi se muslimansko groblje, koje i danas služi, ali na njemu imaju i dva groba sa starim nišanima. Na jednom od njih isklesana je s jedne strane kijača, a s druge luk s strijelom, tipa srednjeg vijeka. Ovi nišani pripadaju svakako prvom vremenu turskog gospodstva u Bosni, a nećemo pogriješiti ako ih dodijelimo istoj porodici, čiji mrtvi leže pod nedalekim stećcima i da su dugo vremena, kao usamljeni, bili krajnji kamenovi negdašnje srednjovjekovne nekropole.

Crkvina i nekropole srednjeg vijeka u selu Gori

Tik do Krča je lijepo selo Gora. U vrh sela, prema brdu na jednome mjestu, s koga se pruža prekrasan vidik, na imanju Zaima Alića, težaka, bili su do 1938 godine, ostaci zidova dosta velike zgrade (po njegovom kazivanju) oko 15 m duge. Na istočnoj strani zgrade nalazile su se, vjerovatno na prvobitnom mjestu, još dvije kamene stepenice, dužine 1.20, a širine oko 0.60 m. Od svega danas ima vidna traga samo jednom uglu zgrade,  dočim je ostalo iskorišćeno pri zidanju novih zgrada. Lokalitet se zove u narodu Krst i poznat je od davnina cijeloj okolini. Narod priča da je tu bila crkva, a i sve ostalo govori za to. Izgleda da je neki veliki krst na tom mjestu bio posljednji ostatak crkve i da je otud ovo mjesto dobilo svoje ime. Ispred spomenutih stepenica bila je na par metara udaljenosti velika četvrtasta kamena ploča (možda nadgrobna ili postolje onog krsta). I nju su 1938. godine radnici dizali i našli pod njom kosti s lubanjom no opet su vratili sve na svoje mjesto. Kasnije su je radnici ipak digli i upotrijebili za novogradnju. Za kosti vele da ih više nisu našli. Ko se našao u međuvremenu da ih ukloni nije poznato. Biće, najvjerovatnije, da su ih radnici negdje bacili, pa stvar kriju.

O lokalitetu Krč kolaju razne priče. Sam vlasnik mi je ispričao, kako je neki njegov poznanik, radnik, kopao na tom mjestu ”blago” i naišao na dvije ploče. Kad ih je počeo dizati ujela ga je dva puta zmija. Jedva je živ ostao. Kasnije je neko drugi odnio ploče što ih je on bio otkopao. O ”zakopanom blagu” na tom mjestu mnogo se govori. Jedna građanka u  Sarajevu, uzviknula je, kad je na trgu srela nekog seljaka iz ovog sela: ”Zar još nije koza iskopala ćup dukata na Krstu?!”

Zanimljivo je da se odmah do spomenutih crkvenih temelja, vjerovatno pored starog kršćanskog, nalazi napušteno muslimansko groblje. Zaim veli da su se tu nekada kopali ”divovi” iz nedalekog zaseoka Divovaca (Diovaca). Ispod Krsta,  a usred sela Gora nalazi se bosanska nekropola srednjeg vijeka, na kojoj su danas već podignute i seoske zgrade, no na raskršću puteva ima još četiri povelika kamena i pet ležišta uz same kuće. Ležišta su ploče na kojima su donedavno ležali stećci, koji su upotrijebljeni u druge svrhe. I to mjesto od starina zove se Podlipa, kao i ono na Krču.

Niže od tog grobišta, gdje se već seoska imanja dodiruju željezničke pruge i novo prosječenog državnog druma, na jednom izbrešku što pada k rijeci, nalazi se veća nekropola srednjeg vijeka, čiji stećci, a ima ih oko dvadeset, leže dobrim dijelom u zemlji, te nekim vire samo vrhovi, neki su opet sakriveni u grmlju, ali ih ima i na čistini, vidnih u cjelosti. Jedan od tih, izrađen, od bijelog, domaćeg mramora, leži iznad ivice samog novog druma, koji je prosjekao ovo groblje, ostavivši na sjevero-zapadnoj strani prosjeka rasječene skelete po duljini, ležeće u tri naslage jedne nad drugima na dubini od jedan metar, jedan i po do dva i po, iz čega je lako zaključiti da je ovo groblje upotrebljavano od pradavnih vremena. U grobovima osim kosti ništa nije nađeno, jer je rad na prosijecanju puta vršen užurbano. Preko trideset lubanja zajedno sa iskopanom zemljom i ostalim kostima, bačeno je u, niže tog mjesta ležeći nasip puta. Na stećcima nema natpisa, a samo na jednom uklesan je cvijet.

Nekolike stotine koračaja iznad ovoga prosjeka, uzvodno, na istom putu je selo Porječ. Na sjevero-istočnom izlazu iz sela prosjekao je novi put, neposredno iznad željezničke pruge, takođe jedan izbrežak. U tom prosjeku na dubini od četiri metra nađen je kameni blok od koga su bile istesane na vrlo prost način stepenice, koje su nekada, po svoj prilici, vodile u neki podrum, kriptu ili slično. Nije vjerovatno da bi bile rimskog porijekla, jer je rimski građanin obrađivao kamen na bolji način, a nije podnosio traljavosti. A ove stepenice su to u punom smislu.

Navodno u istom prosjeku nađen je i jedan rimski novac (po usmenom saopćenju g. Sergejevskog) Julije Domne (193 – 217 god.) i to bi bio jedini rimski nalaz na terenu, koji nas zanima.

Nadgrobni spomenici srednjeg vijeka u Semizovcu i ovi ovdje nađeni u dolini Ljubine orjentirani su u pravcu istok – zapad.

Izvan sela Gore ima zaselak Gradača za koji pričaju da je dobio ime po gradu, koji je tu negdje bio. Nisam istraživao taj kraj, ali gdje ima dosta bosanskih srednjovjekovnih grobalja svakako je negdje u blizini bio i vlastelinski dvorac, u ovom slučaju drveni.

Idući dalje selima uz desnu stranu Ljubine nalazi se stećaka u Ljetoviku, Krivači i Kamenicama, dok se ne izbije na veliku nekropolu u Čepeljacima. No o tom drugi put, jer taj teren prelazi postavljenu nam granicu u ovome članku.


________________________________________________________________

Mazalić, Đoko: Semizovac i okolina: Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska 4-5 (1949-1950), str. 403-410 : [Zemaljski muzej u Sarajevu], 1950

Napomena:

- I nekropolu kneza Batića u Kopošićima su seljaci, tragajući za zakopanim blagom bili prevrnuli, a grobnicu prekopali... Nije poznato da li su, tom prilikom, nešto i našli jer su odbijali govoriti na tu temu. Prilikom kasnijih oranja i kopanja nailazilo se na kosti pokojnika, a neki od stećaka su ”odgurnuti” sa njive ka potoku, kako ne bi ”smetali” prilikom oranja ili kosidbe. 1891 godine o tome piše Kosta Hörmann, direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu

- Austrijski rudarski inženjer A. Göting je opisao stećke nekropole u Kopošiću, nedaleko od Visokog gdje se nalazi i stećak sa natpisom kneza Batića. On je tom prilikom prekopao i grob ovoga velikaša.
V. Ćurčić, Srednjovječna groblja, rukopis u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

- Zanimljiv je događaj u mjestu Kopošići, također u župi Čemerno, gdje je mnogo stećaka. Seljani su ih uklanjali, jer su im smetali obrađivati zemlju. Ilija Ilić iz Kopošića, svjedoči da su njegov otac i stric, šestdesetih godina prošlog stoljeća, odgurnuli stećak i ispod njega vidjeli daske koje nisu istrunule. Kada su ih podigli ugledali su neraspadnuto tijelo odraslog muškarca obučenog u narodnu nošnju. Opisujući odijelo Ilija tvrdi da je to nošnja njihovog kraja koja je sačuvana do danas. Tijelo i odijelo su se za nekih desetak minuta, pred njihovim očima raspali. Kazivači u župi Čemerno odlučno niječu svaku mogućnost da su se njihovi preci kasnije mogli ukapati u grobnice ispod stećaka.  (J.B.)

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom