Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

"Ovo je moj pedalj zemlje...Mene je ovdje majka

rodila, i prva mi se jagorčika iz zavjetrine zazlatila, i prva mi se ševa nebu okomila..."

Odavde sam ja za svijet čuo i …"

Uz 125 obljetnicu postojanja
Autor Šimo Pavlović   
Ponedjeljak, 12 Ožujak 2012 11:07
JOŠ NAS IMA!


20. i 21. srpnja 2007. god. na Taračin Dolu i Ljubini upriličeno je veliko narodno slavlje u povodu 125. jubileja župe Čemerno nedaleko od Sarajeva.

Prema podacima iz Šematizma, župa je osnovana 1882. odvajanjem od župe Sarajevo. Župu je osnovao nadbiskup Josip Štadler. Njeni župljani prošli su kroz ovaj period razne Scile i Haribde i uspjeli se u raznim burnim vremenima održati u nemirnoj „zemljici Bosni“. Najgore je stradala u zadnjem ratu, kada je srpski agresor do temelja spalio i minirao sve kuće na području župe, a nije mu bila ni sveta niti crkva na Taračin Dolu. Jedan dio naroda imao je hrabrosti i volje obnoviti svoje ognjište i vratiti se na područje župe Čemerno i to uglavnom u dolinu rijeke Ljubine. 
Čemernjaci su se ovaj put „odazvali“ u velikom broju, puno više nego u zadnjih nekoliko godina. Skupili su se iz raznih krajeva svijeta ( iz Australije, Amerike, Švedske, Njemačke, Nizozemske, Austrije, Hrvatske i dr. zemalja ali naravno i naši povratnici iz Ljubine, Ulištovića, Ilijaša Vogošće, Sarajeva) i sam Bog zna odakle sve ne. Navirala su sjećanja, uspomene, pitanja: „gdje si, što radiš, koliko imaš djece“…
Na Taračin Dolu misno slavlje je održao župnik Marijan Orkić uz pomoć kolega župnika iz župa Sarajevskog dekanata. U svojoj propovijedi posebno je istaknuo zadovoljstvo što je na skupu bilo puno djece što budi nadu da će netko na „očevom ognjištu“, bar napraviti vikendicu. Spomenuo je nedavno tragično preminuloga Zorana Pavlovića  i njegovu hrabrost da sagradi kuću na starom ognjištu. Župnik je izrazio zahvalnost župljanima koji su dali priloge za dovršetak gradnje crkve u Ljubini. Nakon mise prvo se pristupilo jelu – tradicionalnoj užini na livadi, a nakon toga kolo, pjesma i razgovor. Zabava i druženje trajala je do večernjih sati. Naravno jedan dio je otišao i ranije – što možemo,  uvijek nam se nekamo žuri. Nastavak proslave slijedio je u Ljubini slijedećega dana kod novosagrađene crkve. Prvo je održano misno slavlje na kojemu je uručen sakrament sv. Krizme za desetoro mladih Čemernjaka (prvi put nakon 17. god.). Misno slavlje predvodio jer Vrhbosanski nadbiskup – kardinal Vinko Puljić. Kardinal Puljić dao  je  kratak sažetak nastanka i razvoja župe Čemerno prema podacima iz Crkvenoga Šematizma.  On je u nadahnutoj propovijedi posebno istaknuo potrebu suživota Hrvata s drugim narodima, te pozvao na suradnju. Pozvao je sve Čemernjake da sudjeluju u političkom životu Bosne, odnosno da sudjeluju na slijedećim lokalnim izborima. Posebno je iskazao potrebu za međusobno druženje i razumijevanje ljudi koje je posebno potrebno u vrijeme današnjega modernoga života kada svi negdje žure, nemaju vremena, niti za sebe, niti za svoju obitelj, rodbinu, susjede prijatelje. Čemu tolika žurba? Da li je to smisao života? Na svečanosti su sudjelovali i predstavnici aktualne vlasti iz općina Ilijaš i Vogošće.  Nakon mise skupu se obratio Nusret Mašić, načelnik općine Ilijaš,  koji je istaknuo potrebu daljeg povratka Hrvata na njihova tradicionalna područja, te obećao da će slijedeće godine biti dovedena struja na Taračin Do i Višnjicu – živi bili,  pa vidjeli. Poslije mise poslužen je ručak pod postavljenim šatorom za sve koji su došli na slavlje. Treba zaista odati priznanje svima koji su sudjelovali u organizaciji skupa u Ljubini od župnika Orkića pa do svih naših ljudi koji žive na tom području i koji su u tome sudjelovali – svaka pohvala. Sve je to proteklo na,  najednostavnije rečeno, profesionalnoj razini. Dakle, nakon mise nastavljeno je druženje uz pjesmu, tradicionalno kolo i svirku grupe iz Osove kod Žepča. Druženje je nastavljeno do večernjih sati. Mislim da se nikada nakon rata nije skupilo više Čemernjaka na jednom mjestu. Poseban štih  druženju dala je naša folklorna skupina Kulin ban u tradicionalnim narodnim nošnjama, koja je i u najtežim vremenima uspjela očuvati dio izvornosti našega naroda i pronijeti i predstaviti ga u Bosni i Hercegovini  i dalje.
Mnogima je potekla suza od zadovoljstva što su bili prisutni, a posebno onima koji se prevalili veliki put (npr. iz Australije). Što reći na kraju nego da ćemo se ponovo skupiti slijedeće godine, ali to nas treba navesti na razmišljanja da se nađemo i prije ili na nekim drugim mjestima, nekada i posebno Taračinci, Višnjičani, Ljubinaši jednostavno iz razloga da se upozna bliža i dalja rodbina. Mislim da nam ovakva okupljanja, a posebno ovo zadnje daje obvezu, posebno nama koji ne živimo u Bosni, da pomognemo našu malu zajednicu u općini Ilijaš i našu župu Čemerno, prije svega da dovrše započetu crkvu, ali da im pomognemo i na drugi način. Osim toga potrebno je razmisliti i osmisliti, što napraviti sa zgarištem crkve na Taračin Dolu – ako nema „žive crkve“, odnosno naroda i potrebe da se ponovo gradi crkva,  u svakom slučaju je potrebno postaviti obilježje za 125. god. njezina života i života nas i naših predaka u tom razdoblju.
 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom