Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Arheološka nalazišta

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Ljepših možda ima, dražih nigdje...

(M. Selimović)

Arheološka nalazišta
Autor Veljko Paškvalin   
Subota, 24 Ožujak 2012 11:20

ANTIČKI RELJEF IZ ILIJAŠA

Na muslimanskom groblju u Ilijašu, uz rječicu Misoču, prilikom kopanja rake za umrlog, nađen je ulomak antičkog reljefa kultnog ili sepulkralnog karaktera, koji podsjeća na božanstvo Atisa, jednog od Mitrinih dadofora, ili čak erota, koji potječe iz 3. st. poslije Krista.

Ulomak antičkog reljefa dobio je Tomo Radan, tada službenik poduzeća ”Ilijaš” u Ilijašu i darovao ga je sarajevskom Zemaljskom muzeju. Sad se kao eksponat nalazi u antičkoj izložbi ”Bosna i Hercegovina u antičko doba”, u njezinom dijelu o antičkim kultovima.

Naš poznati arheolog, Veljko Paškvalin, objavio je u časopisu za umjetnost i kulturu ”Hrvatska misao” tekst o antičkom reljefu iz našeg grada. On je ranije posjetio i obradio i veliku desitijatsku nekropolu na Kamenjači u Brezi, odakle i potiče ovaj reljef. Znanstvena preokupacija prvenstveno su mu bili: - kasnoantičke grobnice na svod u Bosni i Hercegovini, - ranokršćanske bazilike u dubljem zaleđu Narone i Salone, - antički kultovi na području Bosne i Hercegovine, - rimski nadgrobni spomenici s područja Bosne i Hercegovine, - materijalna i duhovna kultura ilirsko-panonskih Desitijata na prijelazu iz pretpovijesti u antiku, - bistuenski municipij i Bestoenska biskupija i dr.

 

 

Ulomak antičkog reljefa iz Ilijaša kod Sarajeva

 

Nedaleko od Sarajeva, na muslimanskom groblju u mjestu Ilijaš, uz rječicu Misoču, prilikom kopanja rake za umrlog, nađen je ulomak antičkog reljefa (Tab. I., sl. 1.) kultnog ili sepulkralnog karaktera, koji podsjeća na božanstvo Atisa 1 (Tab. II., sl 1.-4.; Tab III., sl. 1.-2), jednog od Mitrinih dadofora (Tab. III., sl. 3., 4.), ili čak erota 2 (Tab. III., sl. 2.).

Zemljište je riječni nanos šljunkovitog karaktera. Prilikom kopanja groba uz fragment reljefa nije nađeno ništa što bi govorilo o arheološkom mjestu, ili što bi pobliže odredilo nalazište. 3 Ovako konstatirana terenska arheološka situacija pokazuje veliku izolaciju ili usamljenost ulomaka reljefa koji bi podsjećao na sličnu sudbinu epitafa obitelji Batona od Župče, nedaleko od Breze. 4

S obzirom na njegovo nalazište u Ilijašu, pokušat ćemo mu naći lokaciju kojoj jue eventualno pripadao. U tom smislu, dva su najznačajnija rimska lokaliteta Breza (Hedum) 5 i Ilidža (Aquae S.). 6 Tako, s obzirom na njegovu očuvanost (Tab. I., sl. 1.), postaje relevantan i zanimljiv.

Reljef figure mladića ili dječaka (Tab. I., sl. 1.) prelomljen je preko trbuha i oštećen na desnom kuku do koljena, prekrižene desne noge, s naglašenim bedrom djeteta kod lijeve, također prekrižene noge. Kamen lapor, dimenzije: visina 53,5 cm, širina 32 cm, u struku 23 cm, debljina 12 – 15 cm. 7

Glava mladalačkog lika (Tab. I., sl. 1.) obrađena je okruglo, slično Atisovu obliku glave (usp. Tab. II., sl. 1. -4). Na glavi, iznad niskog čela, vidljiv je rub poznate frigijske kape, gledano iz profila kao oštre tijare8 (usp. Tab. I., sl. 1.), kakvu također nose Atisi (usp. Tab. II., sl.1.-4. I Mitrini dadofori (Tab. III., sl. 3., 4.), a sačuvala se samo u konturama.

Za razliku od Atisa koji u nizu ispod kape ima više svrdlom izbušenih rupica (Tab. II., sl. 3.) i bujnu kosu (Tab. II., sl. 1.-3), nema ispod kape tih poredanih rupica na glavi mladića iz Ilijaša (usp. Tab. I., sl. 1.). 9

Ispod čela, unutar širokih i oštrih lukova obrva, velike su bademaste oči s vidljivo izvedenim kapcima, a u sredini očiju svrdlom su označene zjenice (Tab. I., sl. 1.). Na desnoj strani iznad usana primjećuje se krivo zadebljali nos, a usne, malo iskrivljene i izbačene, povezuju se s punim obrazima, dajući na taj način cjelovitoj glavi okruglu formu (Tab. I., sl. 1.).

U liniji očiju, između glave i desne ruke, formirao se veći otvor koji je nastao najprije probijanjem spomenika, a proširio se pod uticajem vode. Tako djeluje i čitav ulomak reljefa (Tab. I., sl. 1.).

Na lijevom ramenu i oko vrata vidljiva su tri blaga nabora hlamide ili plašta, a na desnom kopču – fibula, vjerojatno najbliža tipu okrugle-pločaste fibule, 10 koja drži plast prebačen preko lijevog ramena (Tab. I., sl. 1.). Važno je konstatirati da nije odjeven u kratku zvonoliku potpasanu tuniku (Tab. I., sl. 1.; Tab. II., sl. 1., 2. i Tab. III., sl. 1.), pa je s obzirom na predstavu Atisa i Mitrinih dadofora (Tab.III., sl. 3., 4), gotovo nag. 11

U lijevoj, u laktu savijenoj ruci, na kojoj se vide obrisi prstiju, drži jedan kraj dugačkog savinutog štapa (ili baklje?) (usp. Tab. II., sl. 1.; Tab. III., sl. 1., 2; Tab. III., sl. 3., 4), a u drugoj, desnoj. Jednako u laktu savijenoj ruci, s također vidljivim obrisima prstiju, drži njegov drugi kraj.

Na koncu ikonografskog opisa reljefa iz Ilijaša treba istaknuti da uski struk tijela, bez kratke zvonaste i potpasane tunike, prelazi u goli donji dio tijela s prekriženo naglašenim dječjim bedrom noge bez uskih hlača (anaksirede) i cipela ((Tab. II., sl. 1.). 12

Na tom dijelu reljefa kultnog ili sepulkralnog karaktera najbolje je vidljiva debljina spomenika (Tab. I.) stele, cipusa ili urne.

Nakon ikonografskog opisa ulomka reljefa iz Ilijaša slijedi njegova likovna analiza, ili usporedba s njemu analognim Atisovim predstavama (Tab. II., sl. 1., 2. i 3., 4), Mitrinim dadoforama (Tab. III., sl. 3., i 4) i erotima (Tab. III., sl. 2.), kako bi se mogao prepoznati njegov kultni ili sepulkralni karakter. U tom kontekstu poslužit ćemo se ikonografijom Atisa kao božanstva (Tab. II., sl. 1. - 4), te prema rezultatu te usporedbe odrediti likovnu pripadnost predstave na fragmentu reljefa (Tab. I., sl. 1.).

Ako je kulturno-povijesna činjenica da se ikonografskim prikazom Atisa općenito smatra figura mladića (efeba) odejevena u kratku zvonoliku potpasanu tuniku, s frigijskom kapom pri kraju zavrnutog vrha na glavi (šiljasta tijara) 13, s kopčanim ogrtačem (hlamis) na desnom ili lijevom ramenu, s prekriženim nogama, držeći štap u različitom položaju ruku, dok se na nogama primjećuju cipele i uske hlače (anaksirede) 14 (usp. Tab. II., sl. 1. - 4.; Tab. III., sl. 1.), onda će biti moguće identificirati mladića (ili dječaka) na ulomku ovog reljefa (Tab. I., sl. 1.). Unatoč tomu, i s likovnom analizom, kako ćemo vidjeti, poistovjećenje naše figure s Atisom ostat će samo preliminarno ili pak pretpostavka.

Kad je u pitanju likovna komparacija Atisove glave (Tab. II., sl. 1. - 4) s glavom mladalačkog lika (Tab. I., sl. 1.), onda s obzirom na njihove ikonografije, vidimo i razlike. Za razliku od Atisove glave s izrazitom frigijskom kapom (Tab. II., sl. 1.-4), šiljatog zavrnutog vrha, izgleda da se ista takva kapa na glavi mladića (Tab. I., sl. 1.), sačuvala u konturama, pa bi ga s tog aspekta približilo liku božanskog Atisa (Tab. II., sl. 1.). 15

Međutim, na glavi mladića s ulomka reljefa iz Ilijaša nema ispod tijare na čelu polukružnog pojasa rupica koje sliče dijademi ili vijencu (usp. Tab. I., sl. 1. s Tab. II., sl. 3.), te kao na ostalima, bujne kose (Tab. II., sl. 1., 2., 4.), obrađene svrdlom. 16 Upravo je moguće da taj detalj otkriva i sinkretističke veze frigijskog božanstva s Dionisom, pa se ne bi moglo sa sigurnošću tvrditi o Atisovu atributu kao bitnoj atribuciji njegova kulta. 17

U stilsko-tehničkom pogledu značajan je i zanimljiv detalj očiju u obliku badema, koje karakteriziraju svrdlom izrađene zjenice, što, opet, nije tako vidljivo naglašeno kod drugih Atisovih figura (Tab. II., sl. 1.-4), pa bismo taj detalj na liku mladića iz Ilijaša, u smislu njegova datiranja, odredili vremenski nešto kasnije nego ostale ikonografske predstave Atisa. Naime, radi se o o obradi očiju i zjenica koje su izvedene u tipično rustičnoj formi, što karakterizira vrijeme prije 3. st. po. K., nego klasičnu skulpturu prve polovice i sredine 2. st. po. K., u vrijeme cara Hadrijana, kad su se manjim urezom svrdla tek počele označavati zjenice očiju, a do tada su bile sasvim neodređene n obloj površini oka. 18 Tehnički proces izrade očiju išao je u pravcu što većeg isticanja zjenica ubodom svrdla, koje se u povijesnom razdoblju cara Severa oblikuje kao rupice u sredini, na površini oka, s čime se nastavilo i dalje, u 3. i 4. stoljeću. 19 Tako bismo, s obzirom na iznesenu stilsko-tehničku obradu ulomka reljefa iz Ilijaša, otprilike datirali njegov nastanak u desidijatsku kulturnu sredinu. 20

Zatim vidimo da je Atis imao različito držanje ruku (usp. (Tab. II., sl. 1., 2. i Tab. III., sl. 1.). Ono je najviše vezano uz različito držanje štapa kao atributa. Po načinu kako se prikazuje držanje štapa kao Atisova atributa u rukama mladića na fragmentu reljefa iz Ilijaša, nemoguća je prihvatiti da se radi o baklji – luči. Naime, baklja je poznata kod Mitrinih dadofora 21 (usp. Tab. III., sl. 3.,4) i drži se uzdignuto i spušteno, za razliku od štapa kod Atisa (Tab. II., sl. 1. i Tab. III., sl. 1.)., koji je u jednoj od ruku spušten, a u drugom slučaju spušten je i na štap oslonjen (Tab. II., sl. 1.). U jednom primjeru je Atis čak bez štapa, samo s lijevom o bradu podbočenom rukom (Tab. II., sl. 2.). Prema tome, na osnovi iznesenog, imamo kod Atisa tri različita i slična držanja ruku i u njima atribut štap (Tab. II., sl. 1.,2.; (Tab. III., sl. 1.), osim na cipusu iz Vašarovina (Tab. II., sl. 2.), gdje ga ne drži, a na ulomku iz Ilijaša uzdignutom desnom i spuštenom lijevom rukom na krajevima pridržava štap, i to bi ga kao likovni prikaz približilo Atisu (Tab. I., sl.,).

Tako, s obzirom na ikonografiju klasičnog tipa Atisa, čini nam se kao da se izneseni primjeri ne bi mogli pripisati Atisovom božanskom liku (Tab. II., sl. 1.), posebno oni bez njegovih bitnih atributa, kao što je štap itd. (Tab. II., sl. 2.). Ipak se i takav susreće na cipusu kao tugujući Atis 22 ((Tab. II., sl. 2.). S druge pak strane, nedostatak njegovih karakterističnih atributa kulta, pastirskog štapa i svirale, pokušava se tumačiti kao znak da ti likovi nisu metroačkog karaktera. 23 U istom kontekstu mogao bi se tumačiti i Atis potpuno odjeven, a ne nagog trbuha i genitalija (Tab. I., sl. 1.).

Ipak u repertoaru Atisovih likova u reljefu (Tab. I.; Tab II. sl. 2., 4.; Tab. III., sl. 1.) i u punoj plastici 24 (Tab. II., sl. 1.,3.) nerijetko ima slučajeva da je Atis prikazan prekrivenog tijela i bez pastirskog štapa (Tab. II., sl. 2.), pa bi ovo upućivalo na to da se u ikonografskim predstavama na sepulkralnim spomenicima (stelama i cipusima) ne može odbaciti tumačenje Atisa kao boga samo na temelju parcijalnih nedostataka nekih tipičnih Atisovih atributa. 25 Stoga bi se, u tom kontekstu, mogao reljef mladića na fragmentu iz Ilijaša ipak odrediti kao lik Atisa, iako ne posjeduje neke od njegovih bitnih kultnih atribucija, kao što nam to i pokazuje klasična ikonografija Atisa 26 (Tab. II., sl. 1.).

U kontekstu prethodnog razmatranja o ikonografskim nedostatcima kultnih atributa ostaje da ni reljef obnažena trbuha i genitalija (Tab. I., sl. 1.) ne može biti razlogom da u mladiću na reljefu iz Ilijaša ne vidimo likovnu predstavu Atisa, iako ima plašt i štap, a bez tunike, hlača i cipela. 27 Ovome bi osobito išlo u prilog držanje prekriženih nogu (Tab. I., sl. 1.; Tab. II., sl. 1.; Tab. III., sl. 1.) kao i njegova poluodjevenost s plaštom (Tab. I., sl. 1.).

Iako kod erota (Tab. II., sl. 3.) ili kod Mitrinih dadofora nalazimo izvjesnih likova analognosti glede ikonografije, ipak se među njima, u smislu njihova određivanja, mogu naći bitne diferencijacije. Da se ne ide u dublje i šire analize, jednostavno ćemo konstatirati da predstava Atisa nema bitni atribut krila kao erot (Tab. II., sl. 2.), iako ima prekrižene noge poput Atisa ili Mitrinog dadofora (Tab. II., sl. 3.,4). Najbitnija diferencijacija između Atisa i Mitrinih dadofora je u tome da se oni nalaze samo uz scenu Mitrine tauroktonije 28 (Tab. II., sl. 3.).

Na temelju obavljene kompleksne likovne komparacije, došavši s njom do sigurnije identifikacije mladalačkog lika kao Atisa na fragmentu reljefa iz Ilijaša, pouzdano odbijenog od stele, cipusa ili urne, poistvojetili smo ga s tugujućim Atisom, koji je kao takav čest na stelama 29 i cipusima 30 (Tab. II., sl. 1.), a za nekropolu na kojoj je stajao prije devastiranja predložili bismo desidijatsku nekropolu Kamenjača u Brezi. 31

O tugujućem Atisu na sepulkralnom ulomki cipusa iz Ilijaša nećemo opširnije raspravljati, osim što bismo spomenuli da je Atis kultno najuže vezan s Kibelom (ili Magnom Matris), kao njezin stalni pratitelj. 32 Osim toga, možemo ga gledati kao ktonično božanstvo, simbol metroačkog vjernika koji u religijskoj viziji zagrobnog života (eshatologija) prihvaća elemente metroačke eshatologije ili vjerovanja u zagrobni život. 33 Uz ovo treba također istaknuti da neki istraživači ovog kulta ne prihvaćaju Atisa kao samostalno božanstvo maloazijskog podrijetla iz provincije Frigije. 34

Zanimljivo je, međutim, spomenuti stilsko-tehničku stranu obrade reljefa (Tab. I., sl. 1.). Ona bi se očitovala u prepoznatljivoj tehnici izvedbe široko otvorenih očiju u obliku badema, s istaknutim očnim kapcima, te u sredini svrdlom označenih zjenica (Tab. I., sl. 1.). Po tijelu, kao i po nogama, su tanko vidljivi tragovi majstorovog alata, neke vrste strugače, samo ne u tolikoj mjeri kao kod nekih drugih spomenika s ovog područja na kojem domaći majstori klešu spomenike u tehnici duboreza, što je uvjetovano vrstom domaćeg kamena. 35 To dopušta da se govori o različitom ”duborezu”. Naime, na reljefu iz Ilijaša (Tab. I., sl. 1.) očituje se njegova plića obrada u klesarskoj tehnici i ne bi se moglo govoriti o tehnici duboreza, već o vrsti kamena ili o drugoj majstorskoj ruci.

No, kako god bilo, radi se vjerojatno o autohtonom skulptoru koji svoja djela izvodi u duhu rimske provincijske umjetnosti, koja je i tada pratila umjetničke pravce toga vremena. 36

U kulturno-povijesni kontekst ovog antičkog prostora središnje Bosne spada i stilsko-tehnička obrada reljefa u izradi spomenika tehnikom duboreza, pa bi se ta pojava u zemlji antičkih Desidijata mogla pripisati elementu njihove nacionalne kulture. 37 Njihov jak etnički plemenski duh i snagu otkrivaju i nalazi mnoštva pokopanih na nekropoli Kamenjači, u Brezi, i naročito sepulkralni spomenik cipus iz početka 2. st. op K., koji nam je sačuvao epigrafski natpis njihova poglavara (princepsa): T (itus) F (lavius) Valens Varronis f(ilius), princeps Daesitiatium. 38 Spomenuta klesarska pojava duboreza mogla bi se tumačiti samo u tom kontekstu. 39

Na osnovi opisa tugujućeg Atisa na ulomku reljefa iz Ilijaša vidimo na desnom njegovom ramenu u konturama ili obrisima fibulu, vjerojatno okruglog tipa (Tab. I), panonskog podrijetla. 40 Isti ili sličan tip panonske fabule nalazimo na ogrtaču muškarca iz Karahođe, koja vremenski ide paralelno s poznatom fibulom u obliku sidra iz 2.-3 st. po. K. 41 Tako bismo, uz stilsko-tehničke osobine u obradi očiju u obliku badema, te u načinu klesanja spomenika sredinom 3. st. po. K., 42 imali veću sigurnost u datiranju tugujućeg Atisa iz Ilijaša u 3. st. poslije Krista 43.

***



Na osnovi objavljene ikonografske-komparativne analize reljefa iz Ilijaša (Tab. I., sl. 1.), s najbližim analognim predstavama Atisa (Tab. II., sl. 1.-4 i Tab. III., sl. 1.), Mitrinih dadofora (Tab. II., sl. 3., 4) i erota (Tab. II., sl. 2.), mogli bismo doći do nekih pretpostavki o navedenom reljefu.

Kao najbitnije od svega, izvršena ikonografska-uporedna analiza pokazala je da se mladiću na fragmentu reljefa iz Ilijaša (Tab. I., sl. 1.), bez obzira na njegovu nepotpunu Atisovu ikonografsku sliku, ne može negirati karakter tugujućeg Atisa, nego ga već takvog predstavlja. Prema tome, ako na ulomku reljefa iz Ilijaša (Tab. I., sl. 1.) imamo tugujućeg Atisa, onda mu pripadaju i njegove kultne specifikacije. Naime, u njima je sažeta sva soteriološko-eshatološka metroačka religija, pa s tog aspekta vidimo u tome tugujućeg Atisa na reljefu iz Ilijaša. U tom kontekstu pripisuje mu se ktoničko božanstvo, pa, kao takav, čuvar je groba i umrlog, osiguravajući umrlim pripadnicima kulta Magnae Matris trajnu i vječnu sreću nakon smrti. 44

Zanimljiva je, s obzirom na kult Magnae Matris, njegova pojava u kraju Desidijata, odakle njezin pratitelj dolazi na ove prostore. Pretpostaviti je da je to Salona s njezinim zaleđem, a pitanje traži posebnu studiju.

Ulomak antičkog reljefa iz Ilijaša, sudeći po značajnim nalazištima iz ovog kraja, dolazi s Kamenjače u Brezi, odakle su nestali brojni spomenici.

S obzirom na stilsko-tehničke značajke obrade reljefa iz Ilijaša, ulomak cipusa potječe iz 3. st. poslije Krista.



Hrvatska misao 2001/19-20

Tromjesečnik za umjetnost i znanost

izdavač: Matica hrvatska - Ogranak Sarajevo, Sarajevo, 2001, str. 32. - 41.

_______________________________________________________________________________________________

1. Ulomak antičkog reljefa dobio je Tomo Radan, tada službenik poduzeća ”Ilijaš” u Ilijašu i darovao ga je sarajevskom Zemaljskom muzeju. Sad se kao eksponat nalazi u antičkoj izložbi ”Bosna i Hercegovina u antičko doba”, u njezinom dijelu o antičkim kultovima.

2. N Cambi, Sarkofazi na istočnoj jadranskoj obali (III. - VII. st. po Krista). Doktorska disertacija, Zagreb, 1975., 329., i . d., 340. Isti, Personifikacija godišnjih doba na spomenicima Salone. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXII., Split, 1960., 60. Lj. Zotović, Mitraizam na tlu Jugoslavije, Posebna izdanja Arheološkog instituta Beograd, knj. 11., Beograd, 1973., 94.-98

3. Na prostoru općine Ilijaš zabilježen je samo ovaj nalaz, pa se pretpostavlja da je ovamo stigao sa značajnije antičke nekropole, odnosno rimskog naselja. Pretpostavlja se kao najbliža nekropola Kamenjača u Brezi i rimsko naselje u Brezi (desidijatski Hedum). Arheološki leksikom BiH, tom 1., Sarajevo, 1988., s. v. Hedum, 158. Arheološki leksikon BiH, tom 2., Sarajevo, 1998., 48

4. V. Paškvalin, Antičko pleme Dezitijata u krajevima središnje Bosne u rimsko doba. Godišnjak XXXI., Centar za balkanološka ispitivanja, Knj. 29., ANUBiH, Sarajevo, 2000., Epitaf nađen na lokaciji Vini na srednjovjekovnoj nekropoli iz doba Ketlah kulture (X.-XII. st.) u Žepču??? (Župči, op. J.B. ) nedaleko od Sarajeva.

5. 11 M. Abramić, O novim miljokazima i rimskim cestama Dalmacije, Starinar III., ser. 4. (1927.-1928.), Beograd, 1928., 41. I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. Djela 47, Centar za balkanološka ispitivanja 2, ANUBiH, Sarajevo, 1974., 39. E. Pašalić, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Posebno izdanje Zemaljskog muzeja BiH, Sarajevo, 1960., 35 – 51. V. Paškvalin, cit. Djelo, Sarajevo, 2000., 192.-195.

6. KELLNER, IVAN: Rimski građevni ostanci u Ilidžama kod Sarajeva. G l a s n i k Z e m a l j s k o g m u z e j a , VII/., Sarajevo, 1895,. str. 161—198. D. Sergejevski, Aquae S... bei Sarajevo. Novitates Musei Sarajevoensis 13, Sarajevo, 1936., 1.-3. E. Pašalić, Rimsko naselje na Ilidži kod Sarajeva, Glasnik zemaljskog muzeja, n.s., Arheologija XIV., Sarajevo, 1959., 113.-136.

7. D. Sergijevski, Nekoliko rimskih reljefa iz središnje Bosne. Ephemeridis Instituti Archaelogici Bulgarici XVI., Serdicae (Sofia), 1950., 81. - 87.

8. J. Medini, Spomenik Atisovog kulta iz Medviđe. Radovi Filozofskog fakulteta, Razdio društvenih znanosti 1976./1977., Zadar, 1977., 197.

9. Isti, cit. Djelo, 1977., 203.

10. I. Čremošnik, Nošnja na rimskim spomenicima u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja Sarajevu n.s., Arheologija XVIII, Sarajevo, 1963, 117. E. V. Patek, Verbreitung und Herkunf der romischen Fibeltypen in Pannonia. Diss. Pan. Ser. II., 19., Budapest, 1942., 103.-104. S obzirom na slabo prepoznatljiv tip fibule okruglog oblika, prihvatili smo ga, jer je već poznat na ovim prostorima; Intercisa II., Archeologia Hungarica IV., Budapest, 1957., 368. I. Kovrig, Die Haupttypen der kaiserzeitlichen Fibeln in Pannonia. Diss. Pann. Ser. II., 4., Budapest, 1937., Tafl. XXIV., sl. 1. do 11.

11. J. Medini, Spomenici s Atisovim likom na području sinjske Krajine. U: Zbornik Cetinjske krajine od predpovijesti do dolaska Turaka. Znanstveni skup Sinj, 3.-6. lipnja 1980., Split, 1984., 118

12. Isti, cit. djelo, 1984., 118.

13. Isti, cit. djelo, 1977., 197.

14. E. Imamović, Antički kultovi i votivni spomenici na području BiH. Veselin Masleša, Sarajevo, 1977., 442. J. Medini, cit. djelo, 1984., 118

15. J. Medini, cit. djelo, 1984., 117.

16. J. Medini, Aplike u obliku Atisove glave iz rimske provincije Dalmacije. Radovi Filozofskog fakulteta.

17. V. Paškvalin, Sepulkralni spomenici rimskog doba iz jugozapadne Bosne s atributima Kibele i Dionisa. Zbornik Arheološkog društva BiH I., Sarajevo, 1983., 167.-176. V. Paškvalin, Dva reljefa s prikazom boga Libera iz jugozapadne Bosne. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n.s., Arheologija 40./41. (1985.-1986.), Sarajevo, 1986., 61.-69. Dijadema ili pojas od rupica pokazuje vjerojatno početke sinkretizma s Dionisom.

18. J. Medini, cit. djelo, 1977., 196.-197.

19. J. Medini, cit. djelo, 1977., 199.; D. Sergejevski, cit. djelo, 1950., 83.-87.

20. D. Sergejevski, cit. djelo, 1950., V. Paškvalin, Nekoliko epigrafskih spomenika rimskog doba. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n.s., Arheologija 38, Sarajevo, 1983., 87.

21. Lj. Zotović, cit. djelo, 1973., 94. i d., 96.

22. J. Medini, vit. djelo, 1984., 117. i d.

23. J. Medini, cit. djelo, 1984., 117.

24. J. Medini, cit. djelo, 1984., 118. i d.

25. J. Medini, cit. djelo, 1984., 118. i d.

26. J. Medini, cit. djelo, 1984., 118.: ”To pokazuje da se tumačenje likova tugujućeg Atisa na nekim drugim nadgrobnim spomenicima upravo kao boga Atisa ne može odbaciti samo na temelju nedostatka nekih tipičnih atributa u motivu...”

27. J. Medini, cit. djelo, 1984., 118.

28. J. Medini, cit. djelo, 1986., 115. i d.

29. J. Medini, cit. djelo, 1984., 107.-119.

30. D. Sergejevski, Rimska groblja na Drini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XLVI., Sarajevo, 1934.,

31. Vidi nap. 3. i 4.

32. J. Medini, cit. djelo, 1984., 117.

33. J. Medini, 1984., 18. i 19.

34. R. Marić, Antički kultovi u našoj zemlji. Beograd, 1933., 74. Nema za njega veliku povijesnu vrijednost Atisov kult, dok su prikazi na nadgrobnim spomenicima dekorativne naravi..., Lj. Zotović, Predstave mladićkog para na nadgrobnim spomenicima Jugoslavije, Starinar 13.-14., Beograd, 1962.-1963., 437. Interpretacija motiva kao mitričkog. J. Medini, cit. djelo, 1984., 117. i d.

35. D. Sergejevski, cit. djelo, 1950., 85.-87.

36. D. Sergejevski, cit. djelo, 1950., 86.-87.

37. D. Sergejevski, cit. djelo, 1950., 87.

38. G. Čremošnik – D. Sergejevski, Gotisches und romisches aus Breza bei Sarajevo. Novitates Musei Sarajevoensis, 1930., V. Paškvalin, cit. djelo, 2000., 192.-194.

39. D. Sergejevski, cit. djelo, 1950., 87.

40. Vidi nap. 10. Ove su fibule česte u uporabi kopčanja ogrtača ili hlamida, pa je vjerojatno ista ta okrugla fibula prikazana na reljefu tugujućeg Atisa iz Ilijaša.

41. V. Paškvalin, Kasnoantički objekti iz Osatice, Karahođa i Višnjice. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n.s., Arheologija 38., 1983., 116.-117.

42. D. Sergejevski, cit. djelo, 1950., 85. i d. J. Medini, cit. djelo, 1977., 199. V. Paškvalin, cit. djelo, 1983., 115.-117.

43. Vidi nap. 40., 41., 42.

44. V. Paškvalin, Kultni atributi antičkih božanstava na sepulkralnim spomenicima rimskog doba s područja BiH kao eshatološko pitanje vjere pokojnika u zagrobni život. Radovi II., Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost, Sarajevo, 1994., 35. i d.

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom