Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Ljepših možda ima, dražih nigdje...

(M. Selimović)

Iz požutjelih izdanja
Autor Jozo Križanac   
Ponedjeljak, 30 Rujan 2013 17:19

Rakija ga umorila

Jednog hladnog jesenskog kišovitog jutra, kad su radnici prolazili na svoj svagdanji posao, našli su na putu čovjeka, gdje leži mrtav. I ubrzo se pronijela vijest, da je »brale« umro na putu.
Bio je to Ivan Šiškić, zvani brale, koji je u cijeloj našoj okolici bio dobro poznat, jer je imao samardžijski zanat, hodao je po selima i kod seljaka pravio i popravljao samare za konje, i od toga je živio. Radeći o svom zanatu dobro je zarađivao i mogao je lijepo da živi, da mu se nije šljivovica u srce upila, za nju je živio i radio i posljednju paru davao. Kad bi mu nestalo novaca, onda bi prodavao sa sebe haljine i davao za rakiju. čak je jedanput dopustio, da mu odrežu brkove za »frtalj« rakije. I tako se mučio hodajući go i bos od kuće do kuće i radeći samo za onu nesretnu mučenicu rakiju. I jedne noći, padala je hladna jesenska kiša, a on se desio na putu i okrijepljen rakijom ko majka, nije znao ni gdje mu je glava. Njegova omiljela šljivovica oborila ga, a kiša ga umlatila, i on završi svoj jadni život na sred puta kao nitko njegov.
Rakija ga umorila.
Nije to jedini slučaj, koji se u našem narodu dogodio. Koliko je ovakvih nesretnika, ljubitelja rakije, upropastilo svoj život pijanstvom? Koliko ih je zbog rakije izgubilo svoje zdravIje, i otišlo prije vremena u zemlju? Koliko ih je poginulo u tučnjavama i svoj život provodilo u kaznionama? Koliko ih je svoje imanje raskućilo i popilo? Koliko ih ima, što se svaki dan krvavo znoje radeći i jedu suvu kukuruzu, a kad prime plaću, odu u birtiju da piju, dok su im kod kuće žena i djeca gola i bosa i gladna i žedna?! Koliko se našeg narodnog blaga upropastilo, sve zbog rakije? A naš čovjek ne može danas ni s komšijom sjesti da se razgovori, ako nema koja čaša rakije.
Kad šljive rode, naš se seljak ne brine, da malo šljiva osuši i da upotrijebi za pekmeza i u druge korisnije svrhe, već samo trpa u kacu, za rakiju, za nesretnu našu mučenicu rakiju!

Jozo Križanac, seljački mladić iz Čemerna kraj Sarajeva:

Objavljeno u: NAPRETKOVA BOŽIĆNA KNJIGA, br.07, str.76, 01/01/1941

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom