Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Dubrovnik kod Ilijaša

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Ljepših možda ima, dražih nigdje...

(M. Selimović)

Click on the slide!

Inicijative

SPOMENIK NA TARAČIN DOLU Želeći njegovati spomen na  naše župljane - žrtve ratova u prošlom stoljeću, već nekoliko godina ”živi” ideja o zajedničkom spomeniku koji bi se izgradio uz zid crkvenog dvorišta. Bilo bi to lijevo od…

Click on the slide!

Vijesti

Jeste li znali za Dubrovnik u Bosni? U općini Ilijaš, nadomak Sarajeva, Dubrovčani su osnovali svoju koloniju Dubrovnik. Po dubrovačkom kroničaru Jakovu Lukareviću osnovali su ga dubrovčani kojima je Kulin ban dao na eksploataciju srednjobosanske rudnike. Fra Ivan Frano Jukić je prvi među historičarima, utvrdio je…

Click on the slide!

O našem Dubrovniku

Prije nekoliko tjedana Perica Mijatović primio je priznanje općine Ilijaš za svoj angažman, a posebno oko zauzimanja za zaštitu Starog Grada Dubrovnika i stećaka u Kopošićima. Mi, koji poznajemo Pericu, znamo da on na njihovoj zaštiti radi godinama.

Click on the slide!

Naučni rad

ORONIMI ILIJAŠA I OKOLICE Sarajevska općina Ilijaš, tipičnog bosanskog, ravničarsko-brežuljkastog i brdsko planinskog terena, prostire se na površini od preko 300 kilometara kvadratnih na nadmorskoj visini od oko 500 do 1200 metara. Polovina općinskog zemljišta (16.249 hektara) je pod šumom.

Click on the slide!

Analize

RADOJEVIĆI-MIRKOVIĆI VLASTEOSKA SREDNJOVJEKOVNA BOSANSKA PORODICA Nizu ranijih radova o vlasteli srednjovjekovne Bosne, Srđan Rudić je pridodao i analizu do sada nedovoljno obrađene porodice koja je svoje posjede imala na području Gornje Bosne, u blizini grada Dubrovnika kod Ilijaša. Pripadnici roda…

Click on the slide!

Poezija

Put   Dragi moj, dođi da zajedno opet ali sad u mašti prođemo put

Click on the slide!

Bilješke o zavičaju (6)

Prvo spominjanje Čemerna Naš (taračinski-ilijaški) Dubrovnik ((Doborwnich, Dobrownyk) u dubrovačkim spisima se spominje prvi put 11 VI 1404. godine, mada neki podatci govore da je još stariji. To je zasad jedini spomen o ovome gradu iz vremena bosanske samostalnosti. Bobovac i Visoki…

Click on the slide!

Porijeklo i prezimena

NAŠA SELA I ZASEOCI Prvi potpuniji spisak župa i naseljenih mjesta u gornjoj Bosni imamo iz 1244. godine. Evo šta je o našim  krajevima u svojoj knjizi "Visočka nahija"[1],   štampanoj…

Frontpage Slideshow (version 2.0.0) - Copyright © 2006-2008 by JoomlaWorks
Dubrovnik kod Ilijaša
Autor Perica Mijatović   

Piše: Perica MIJATOVIĆ

LEGENDA I STVARNOST O NAŠIM SREDNJOVJEKOVNIM GRADOVIMA

 

Zla kob starobosanskog grada Dubrovnika

(Nastavak iz broja 65.)

ISTRAŽIVANJA ĐOKE MAZALIĆA

 

Više pojedinosti koje se odnose na oba lokaliteta i konkretnije nalaze na terenu, što ih je zabilježio Đoko Mazalić (1939.g.) već su predočeni uz istraživanja M. Filipovića radi kompletiranja slike o građevini i okolici. I dok Filipović, fasciniran ambijentom, govori o Dubrovniku kao velikom srednjovjekovnom gradu s utvrdom i pograđem, raskrsnicom i rudarskim središtem, drugi istraživač, koji je pohodio lokalitet 15 godina kasnije, umanjuje vrijednost i ulogu samog grada u srednjovjekovnom razdoblju, opovrgavajući neke od nalaza i pretpostavki dr Filipovića.

Mazalić, naime, uzima sebi u zadaću ispitati osnovu, položaj, način zidanja te ustanoviti važnost vlastelinskih dvorova čijih ruševina, kako sam kaže, u Bosni i Hercegovini ima velik broj. Mazalić je vršio istraživanja za svojega studija umjetnosti u Sarajevu, te mu je, kako se može zaključiti iz objavljenih tekstova, ta strana zauzimala više pozornosti nego povijesni ambijent u koji se mogu smjestiti činjenice i nalazi do kojih je dolazio.

Dovodeći u pitanje udio Dubrovčana u njegovoj gradnji, Mazalić ustvrđuje da je ovaj gradić ”sagrađen kao i svi toga doba u središnjoj Bosni (XIV. st. i na dosta jeftin način”. Nasuprot činjenicama crpljenim iz znatnog broja dokumenata o iskorištavanju rudnika i udjelu Dubrovčana u tome, koje koristi većina povjesničara, Mazalić nastoji pobiti Filipovićeve postavke tvrdeći da je ”teško vjerovati da bi jedna slobodna zemlja dopustila drugoj da u njezinu središtu podiže utvrdu”. Mazalić je skloniji pretpostavci da je Grad sagradio sam knez Batić ili njegovi stariji, iznoseći pritom uvjerenje da bi Dubrovčani, ukoliko bi imali dozvolu u to vrijeme doveli svoje majstore i sagradili bolju građevinu.

Ipak, ne može se opovrći profesionalnost pristupa ovog istraživača, jer je jedini utvrdio točne dimenzije osnove Grada i ustanovio da je naš Dubrovnik (samo utvrđeni dvorac bez naselja) bio dugačak 50 m, širok oko 8 metara sa tri kule, prosječne debljine zidova i do 6 metara. Oborski zid, dakle zid koji je opasivao naselje, nešto je tanji 70-110 cm. To je veći plato, tzv. Varoš (na kojoj Filipović primjećuje kaldrmiranu ulicu i temelje pravilno raspoređenih građevina, ulicu koja je također bila omeđena zaštitnim zidom i koja je vjerojatno činila urbanistički osmišljeno podgrađe). Varoš je uz utvrđeni dvorac morao cijeloj građevini davati obilježje pravoga grada koji je sa sjevernoistočne strane opasivala zaštitna kamena ograda što je povezivala sustav kula-osmatračnica s kojih je vrlo pregledan cijeli kraj, pa i dobrim dijelom komunikacijski pravac Sarajevo-Visoko i Podlugovi-Breza. Međutim, i nalaze M. Filipovića na temelju kojih on zaključuje postojanje kaldrmirane ulice kroz središte pograđa, Mazalić (uporno) umanjuje, tvrdeći da njega, iako mještani te kamene ostatke zovu ”testa” (put širine tri a dužine 50 koraka) to više podsjeća na ”krčevinske zidove”. I ostatci u kojima Filipović vidi pravilno raspoređene nastambe, pored te ”teste”, Mazalić ne tumači kao ostatke građevina jer nisu vezana žbukom, te primjećuje da je žbuka ovdje vrlo loše kvalitete. Dobro poznajem taj kraj i nigdje nisam vidio ”krčevinske zidove” jer to nije praksa stanovnika ovoga kraja, koji, čisteći svoje njive od suvišnog kamena, radije prave ”gromače” - kamare nepravilnog kružnog oblika na koje je bačen suvišni kamen. A što se tiče žbuke – ovdje moram iznijeti činjenicu da je ovaj kraj nadaleko bio poznat po proizvodnji vapna i drvenog ugljena. Poznati su kao opskrbljivači Sarajeva, Breze i Visokog između dva svjetska rata vapnom, pa se može pretpostaviti da je njihovo vapno poznato i cijenjeno i sigurno ugrađen u dobar dio poznatijih građevina u Sarajevu – možda i u to doba. Po tome je i samo mjesto na Šiji u neposrednoj blizini glavne kule, gdje je kuća Mijatovića, nazvano Krečana (po proizvodnji vapna/kreča), a ne Krčana (po krčenju šume i šiblja) kako to navodi Mazalić. Sama ta činjenica možda može pomoći u razumijevanju činjenice da je razmjerno malo ostataka od zidova, jer je kamen od koga je rađen jako pogodan za proizvodnju vapna i vjerovatno ga je dobar dio uporabljen upravo za te svrhe. Na kraju Mazalić svoj rad o ovoj temi završava tvrdnjom, da je samo mjesto krajnje nepristupačno, zaraslo u šiblje i puno zmija otrovnica, te sugerira potencijalnim istraživačima oprez.

Možda sam subjektivan (jer su mi djedovi s Tisovika) ali, usprkos ovakvom prikazu Đ. Mazalića želim iznijeti tezu da je ovaj grad frontalno gledano, vjerojatno mogao izgledati kao grad prikazan na grbu srednjovjekovnog bosanskog plemića Jablanića, ili grad prikazan na pečatu kneza Pavlovića.

 

III. ZNANSTVENO UTEMELJENJE HIPOTEZE PAVE ANĐELIĆA

Pavao Anđelić istražujući potencijalni lokalitet srednjovjekovne župe Vidogošća, uz iznošenje niza arheoloških činjenica, stari grad Dubrovnik vidi kao sjedište župe – upravne cjeline iz predturskoga vremena bosanske samostalnosti. Po njemu, između Visočkoga i Sarajevskog polja, što pokazuje i političko-terit orijalno razgraničenje nahija u razdoblju turske vladavine, postojala je u srednjem vijeku župa koja se zvala Dubrovnik (ili drukčije), a koja je vjerojatno zahvatala prosto r predovoratnih općina Vogošća, Ilijaš, Breza i dijelom Vareš. Kasnijim je administrativnim reformama ova cjelina, kako tvrdi Anđelić, ”rasparčana” između jačih središt a Visokoga, Vareša i Sarajeva. Iznoseći značajke šireg područja između spomenutih središta, Anđelić uočava postojanje vladarskih posjeda na ovom području u vrijeme banova i kraljeva, pa potvrđuje podatke da je Grad pripadao bosanskom knezu Batiću, koji je imao posjede u Kopošiću, gdje je i pokopan. Spomenuti istraživač također nastupa s tvrdnjom da je u XIV. a pogotovo u XV. stoljeću ”grad Dubrovnik sa svojim pograđem varoškog karaktera, nesumnjivo pravi centar čitavog područja jedne upravno-pravne jedinice”. Zaključujući svoje istraživanje o mogućem lokalitetu srednjovjekovne župe Vidogošća, Anđelić navodi da se teritorij (upravno-politička jedinica koja je zauzimala sav prostor između Sarajevskoga i Visočkoga polja i koja se u tursko doba zvala nahija Dubrovnik, u kasnijem srednjuem vijeku knežija Dubrovnika) ”poklapa” s teritorijom župe Vidogošća koja se spominje u poveljama bana Ninoslava i kralja Bele IV.

PREDANJA I LEGENDE

Grad se u predanjima spominje i kao ljetna rezidencija bosanskih vladara toga vremena. Četiri kilometra nizvodno u selu Misoči (sada veliko selo u blizini Ilijaša, sa skoro isključivo muslimanskim življem) navodno su bili dvorovi nekog od vladara. Prema predanju, na koje se poziva i Filipović, tu je bila katolička crkva, u blizini koje su živjela tri brata Ilići – katolici. Selo je dobilo ime po misi kao i rječica koja protiče kroz selo, a dotiče sa Dubrovnika. Dolaskom Turaka, po legendi što ju je zabilježio Filipović, a koja je ostala i u narodu, jedan od trojice braće je prešao na islam i ostao u Misoči s druga dva su pobjegla u sela Tisovik i Očevija – oba sela su u blizini našega Dubrovnika. Njihovi su potomci i danas stanovnici okolnih sela Ilići i Mijatovići – katolici i Hasečići – brojno nadmoćna muslimanska obitelj u Misoči (Filipović – Visočka nahija). Na lokalitetu Očevija spominje se i zaravan koju u narodu zovu Varoš, gdje su mještani pronalazili arheološke ostatke. Prognanici su se, pred najezdom Turaka, dakle, koncentrirali oko Grada, koji je zasigurno odolijevao pred osvajačima i pružao im zaštitu.

Obrana grada je predmet predanja, jer se u narodu toga kraja sačuvalo nekoliko verzija u vezi s njegovim padom pred najezdom Turaka. Legenda kaže ”sedam vojski je sedam godina opsjedalo Grad” i nisu ga mogli zauzeti. Vjerojatno su Turci puno prije zauzeli važnija središta – oko Sarajeva i Visokoga, pa su ”vojske” (moguće više formacija), išle na Grad iz Visokoga. Stanovnici koji su branili Grad koristili su se raznim lukavstvima i vještinama, pa su tako, kaže legenda, od volovskih koža pravili ustavu – branu na Rijeci koja protječe ispod grada pa bi, kad Turci krenu na Grad, podizali branu da bujica spriječi napadače u njihovim namjerama.

Jednom kad se jedna takva formacija vraćala neuspješno obavljene zadaće u selu Vratnica nadomak Visokoga sreli su neku staricu koja je svojevremeno imala neku nesretnu ljubavnu vezu s vlastelinom koji je bio vlasnik Grada i koja je, kao njegova bivša žena, boravila u gradu. Starica je odala tajnu da se Grad opsrbljuje vodom s planine Čemernica, odakle je voda dovedena cijevima načinjenima od trešnjeva drva. Uputila je zapovjednika vojske da uzme namlađeg ždrijepca i da ga galopom istjera na Čemernicu kad je sunce najviše. Tamo će, gdje žedan konj zakopa kopitom, kopajući naići na cijevi koje vode vodu u Grad. Vojskovođa, po predanju, ženu nagradi vrećicom zlata i uradi po njezinom naputku. Vrati vojsku nazad (zbog toga se mjesto povratka zove Vratnica), otkrije cijevi, presječe dovod vode i Grad se ubrzo predade Turcima u ruke. Tako je vladara unesrećena žena, povrijeđena zbog neuzvraćene ljubavi i napravde koju je osjetila, stajala Grada a njegove podanike slobode...

Neka predanja opet govore o kraljici koja je bila vlasnica Grada i koja je imala ”mal” (stoku) na Čemernici. Pastiri su muzli krave i mlijeko slali u Grad cijevima odvrativši prethodno vodu. Navodno se kraljica dugo opirala najezdi Turaka, ali je na kraju ipak morala predati grad a Turci su joj omogućili da mirno izađe i ponese blaga koliko može ponijeti 50 konja. Ostatak blaga (neki spominju dvije bačve) zakopan je navodno negdje u izdvojenoj njivi ograđenoj šumom, koja se i danas zove Pozlaćenica. U narodu je ostalo uvjerenje da se u određeni dan i točno vrijeme (koje je vezano za katolički blagdan Blagovijest) u Pozlaćenici na mjestu gdje ”i sada” sakriveno zlato – pojavljuje jaka svjetlost.

S predanjima se spominje i to da je grad razrušen golemim kamenom što su ga Turci ispalili nekom napravom s obližnjega brda, a također se u zauzimanju grada spominju i topovi, tako da se ne može pouzdano govoriti o tim pojedinostima.

(Svršetak u idućem broju)

Izvor: Zla kob starobosanskoga grada Dubrovnika (Stećak, list za kulturu i društvena pitanja, HKD Napredak, Sarajevo, godina VI., broj 65., svibanj 1999., str. 32.-33; broj 66., lipanj 1999., str. 33.,

 

Anketa

Treba li Taračin Dolu crkva ili neko obilježje?
 

Taracin Do na Facebook

Tko je uključen:

Trenutno aktivnih Gostiju: 78 

www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom