Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Općina Ilijaš

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Taračin Do u srcu, okolica u venama!

Dobro došli na našu stranicu!

Općina Ilijaš
Autor Administrator   
Četvrtak, 10 Prosinac 2009 19:01

ILIJAŠ

Općina Ilijaš ima površinu od 323 km2 i leži na nadmorskoj visini od 450 do 1500 m.
Godine 1991 imala je 25.155,  a 2004-e 15.414 stanovnika. U koordinatnom sistemu apsisa i koordinata, nalazi se u granicama istočne geografske dužine od 43° 55' – 44° 2', a sjeverne geografske širine 18° 15' – 18° 30' unutar toga sistema. Selo Taračin Do i okolina u administrativnom pogledu pripada općini Ilijaš. U geografskom smislu naša sela čine integralni dio općine Ilijaš a time i grada Sarajeva, koji je i glavni grad Bosne i Hercegovine.

Prema povijesnim podacima o teritorijalno-političkoj organiziranosti, sadašnje područje Ilijaša pripadalo je u srednjem vijeku bosanskoj državi; a u teritorijalnoj organizaciji  - župi Vrhbosna, koja je bila glavna župa u toj državi. Prema tim podacima okolina Visokog u srednjem vijeku bila je dosta naseljena i napredna, jer je bila matica i središte bosanske srednjovjekovne države, a Visoko najvažniji trgovački grad u Bosni.

U početku turske vladavine, kad bosanska država nastaje, Turci uzimaju Sarajevo za sjedište turske uprave za cijeli region. U početku turske uprave Bosnom, područje Ilijaša - po teritorijalnoj i administrativnoj podjeli - pripadalo je Sarajevu; a krajem turske vladavine Ilijaš (općina Ilijaš bez područja Srednjeg) pripada Visočkoj nahiji.

 

Prema statistici mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, koji je uradila austro-ugarska uprava u BiH, Ilijaš u to vrijeme nije postojao kao odvojeno naselje. Tu je bila željeznička stanica i pilana, poslije Željezara (a oko njih se razvilo mjesto). Ilijaš i okolica su u vrijeme Austro -  Ugarske bili podijeljeni izmedju dva kotara, Visoko i Sarajevo.

Unutar sarajevskog kotara od naselja 1885 godine nalazila se Luka.  Luka je pripadala općini/džematu Vogošća Dolnja. U općini su se još nalazila sela Gora, Jošanica i Malešići. Čitava općina je imala 1821 stanovnika, od kojih 544 muslimana, 1052 pravoslavnih i 220 katolika. Samo mjesto Luka imalo je 234 stanovnika, od kojih je 116 muslimana i 118 pravoslavnih. U kotaru Sarajevo se nalazila i željeznička stanica Ilijaš, koja je administrativno pripadala selu Luka.

Sva ostala naselja nalazila su se u kotaru Visoko. Kotar Visoko je sadržavao i kotarsku ispostavu Vareš. Ispostave su bile administrativne jedinice izmedju općine i kotara. Na području užeg kotara Visoko(znači onog dijela kotara koji nije spadao u ispostavu Vareš) se nalazilo selo Misoča. Misoča je pripadala općini Podgora. U općini Podgora još su bila sela Mrakovo, Podgora, Seoce, Sovrlje, Vlahinja i Župča. Cijela općina je imala 1615 stanovnika, od kojih je bilo 812 muslimana. 778 pravoslavnih, i 25 katolika. Samo selo Misoča je imalo 386 stanovnika, od kojih je 272 muslimana i 114 pravoslavnih.

U to vrijeme postojala je  općina Višnjica koja se nalazila u u sastavu kotarske ispostave Vareš u kotaru Visoko. Općini je osim Višnjice, Solakovića i Korita pripadao i Tisovik. Cijela općina je imala tek 431 stanovnika. Muslimana je bilo 146, pravoslavnih 12, a katolika 273. U pojedinim mjestima, sastav je bio slijedeći:
Korita: 67 muslimana i 12 pravoslavnih

Solaković: 59 muslimana i 118 katolika

Tisovik : 11 muslimana i 106 katolika

Višnjica: 9 muslimana i 49 katolika

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u periodu od 1919-1941 godine nije bilo mnogo promjena u organizaciji društveno-političkih zajednica, u odnosu na vrijeme Austrougarske. Godine 1922 uvode se oblasti umjesto dotadašnjih okruga. Godine 1929. donose se novi propisi, po kojima se na cijeloj teritoriji organiziraju banovine. Svako selo je bilo zastupljeno preko izabranih knezova. Oni su imali odredene zadatke i vlast u selu. NDH je zadržala općinu kao ćeliju vlasti.

Godine 1945. formiraju se se srezovi, a unutar srezova mjesni narodni odbori. Na Sarajevskom, Visočkom i Vareškom području formira se 5 srezova.  Sarajevo, Fojnica, Visoko, Vareš i Srednje (sa sjedištem u Semizovcu).  U sastavu Srednjeg bili su Rajlovac, Reljevo, Vogošća, Semizovac, Ilijaš, Višnjica, Nahorevo, Srednje i Nišići. Od maja 1945. godine na Taračin Dolu je funkcionirao Mjesni (seoski) narodni odbor  Višnjica, koji je pripadao Opštinskom NOO Podgora - Breza (do 1946. godine, kada se ukidaju općinski NOO) i srezu Srednje, čije je sjedište bilo u Semizovcu (do kraja 1947. godine). Predsjednici mjesnog NOO "Višnjica" na Taračin Dolu bili su: Ilija Ilje Barić iz Solakovića, pa Karlo Filipović iz Ulištovića, a sekretar Ilija Iljko Babić iz Kopošića.


Takva podjela funkcionirala je do 1947. godine kada se ukida srez Srednje i formiraju  posebni narodni odbori. Mjesni odbor Semizovac (sa sjedištem u Semizovcu) obuhvatao je osim semizovačkih sela i Solakoviće, Korita, Taračin Do, Višnjicu i Malešiće.

Treća reorganizacija provedena je 1952. godine i na području sadašnje općine Ilijaš formiraju se dvije općine; općina Podlugovi i općina Srednje.

Sljedeća reorganizacija je 1955. godine kada se formiraju 2 komune a to su općina Ilijaš sa sjedištem u Ilijašu i općina Srednje sa sjedištem u Srednjem. Opcini Ilijaš pripadala su, imedju ostalog,  sela: Taračin Do, Solakovići, Višnjica i Korita a općini Srednje  sela: Bokšići, Bokšić, Ljubina, Srednje, Tisovik, Vidotina... Godine 1959. ukidaju se mnogi srezovi i općina Ilijaš  po prvi puta pripada Sarajevskom srezu. Godine 1960 ukinuta je općina Srednje a 1977. godine općina Ilijaš ulazi u zajednicu općina grada Sarajeva i sa preostalih 9 općina postaje gradska općina grada Sarajeva.

Razvoj

Ilijaš se razvijao u nekoliko faza. Nekada su to bila polja i livade oko Bosne i Misoče, koja su  obrađivana. Nekadašnji Ilijaš nalazio se izmedju Gornje i Donje Misoče, s obje strane rijeke Misoče, i to na mjestu gdje Misoča izbija sasvim u polje, a malo više su selo Mlini. Otkako je 1882. godine osnovana firma Buttazzoni und Venturini Holzindustrie A.G. u Sarajevu, u Ilijašu je podignuta strugara, poznatija kao pilana. Za potrebe novootvorene "Strugare" izgraden je (1884-1885 godine) jedan krak uskotračne šumske pruge na lokomotivni pogon od Ilijaša do Okruglice u dužini od 37,2 km, koja je služila za eksploataciju šume sa Nabožića, Okruglice i okolnih mjesta.

Iste godine (1885), za potrebe novootvorenog rudnika mangana u Čevljanovićima, izgrađen je trak uskotračne pruge od Semizovca do Ivančića, kao i za eksploataciju šume iz tog regiona. Bila je to prva rudnička pruga u BiH, izgrađena kao odvojak od željezničke linije u dolini Bosne u dužini od oko 22 km (22,026 km) od Vogošće do Čevljanovića, gdje se nalazio rudnik mangana, koji je pripadao rudarskoj zadruzi "Bosnia" (Gewerkschaft Bosnia), usko povezanoj sa Zemaljskom vladom. Direkcija "k. u. k. Bosnabahna" poöela je 1884. za pomenutu korporaciju graditi prugu i pustila je u saobraćaj 26. januara 1885. godine. Željeznica je prvobitno bila vlasništvo zadruge, a u finansiranju njene izgradnje učestvovala je i zemaljska uprava.

U drugoj polovini 1896. godine Kállay  je dao inicijativu da zemaljski erar otkupi rudnicku prugu Vogošća - Čevljanovići, motivirajući to općim interesima zemlje. U skladu sa ugovorom koji je sklopljen iste godine, iz zemaljskog buđeta je na teret nepredvidenih izdataka za kupovinu pruge u korist rudarske zadruge "Bosnia" obračunat iznos od 133. 500 forinti (tj. 267. 000 kruna). Istim ugovorom zemaljski erar odrekao se sume  od 59. 09 forinti 46 1/2 (tj. 118. 018, 93 krune), koja je bila izdata na ime predujma za građenje pruge. Ovu transakciju Zemaljska vlada je pozitivno ocjenjivala s obzirom na tendenciju da se željeznički saobraćaj  centralizira u rukama zemaljske uprave. Osim toga, vlada je smatrala da ova mjera bitno doprinosi reguliranju finansijskih odnosa rudarske zadruge "Bosnia" sa zemaljskom upravom.


Konzorcij Švejda - Kalmut naknadno je izgradio dio pruge od Čevljanovića do Ivančića, dug oko 2 km (1, 975 km), koji je rudarska zadruga "Bosnia" preuzela u posjed 1897. godine. Iste godine Kállay je odlučio da, u vezi sa otkupom pruge Vogošća - Čevljanovići, zemaljski erar otkupi i dio Čevljanovići - Ivančići za iznos od 9. 688 f. 71 x, tj. 19. 377,42 k... Cijela rudnička pruga Vogošća - Ivančići (24,1 km) postala je vlasništvo zemlje, a promet na njoj vodile su "Bosansko-hercegovacke državne željeznice".


Obje pruge su bile u upotrebi do 1962. godine, kada su zatvorene kao nerentabilne i nepotrebne. Ilijaš se tada razvio u veliko industrijsko naselje i postao središtem cijelog naselja. I željeznička stanica je prozvana Ilijaš. Prvi vjesnik privredno-ekonomskog razvoja Ilijaša i okoline bila je pilana, da bi Željezara Ilijaš preuzela dominantnu ulogu u razvoju privrede, stambene izgradnje, urbanizacije grada, u školstvu i zdravstvu. Željezara je preko svojih doprinosa bila nosilac sportskih, kulturno-umjetničkih i društvenih djelatnosti -  sinonim razvoja Ilijaša i okoline.

Vlada Kraljevine Jugoslavije donijela je 27. jula 1938. godine Uredbu o formiranju preduzeća "Jugoslovenski čelik" na lokaciji Podlugovi - Ilijaš.  Bilo je predviđeno da se u Podlugovima izgrade 2 kapaciteta crne metalurgije a jedan u Ilijašu, što je izazvalo proteste kod željezara u Varešu i Zenici pa su sredstva preusmjerena u Zenicu i Vareš za rekonstrukciju i izgradnju novih pogona.

Pred II svjetski rat počela je izgradnja tzv. tvornice "Jugočelik" u Ilijašu, na mjestu današnje Željezare. Njemački "Krup" izgradio je livnicu topovskih cijevi,  da bi je 1941. demontirao i odnio u Njemačku.

Poslije rata dio opreme je u vidu reparacija vraćen, ali su livnice poslije demontiranja poslate u Štore i Ravne u Sloveniji, a Ilijaš je dobio samo gomilu starog željeza neupotrebljivog za bilo kakvu novu fabriku.
Željezara se počela graditi 1952 godine. Pravi privredni preporod Ilijaš doživljava 1954. godine kada je puštena u rad Livnica vodovodnih i kanalizacionih cijevi. Ilijaš je poslije rata imao 15-ak društvenih i 25 privatnih stambenih objekata,  da bi pred posljednji rat izrastao u veliki privredni centar i najveći metalurški centar na Balkanu. Veliki doprinos u projektiranju radničkih naselja u Ilijašu dao je naš poznati arkitekta Juraj Neidhardt.


Prirodna bogatstva

 

Izmedu Olova i Vareša, Srednjeg i Čevljanovića, na prostornom platou Crnoriječke visoravni nalaze se bogata rudišta željeza, olova, mangana i žive. Na tom prostoru naplaćivana je carina još davne 1384. godine, a ruda je prenošena u Dubrovnik.  Razvoj gradskih naselja, urbanizacija srednjovjekovne Bosne tijesno je vezana za pojačan razvoj rudarstva, a koji je opet označio početak gospodarskog procvata Bosne. Mada za Bosnu i rudarstvo znamo još iz povelje Kulina bana, tek u povelji bana Stjepana II. Trogiranima iz 1339. godine, kojom im se daje sloboda trgovanja, spominju se i rudarski proizvodi. Iz historijske je literature znano da su razvoju rudarstva u Bosni veoma doprinijeli njemački rudari Sasi čije je rudarsko umijeće tada europskoga značaja, a vec su više od stoljeća kao rudari nazočni u Srbiji. A gdje je rudarstvo, tu je odmah i trgovina i s njom Dubrovcani kao trgovci i doseljenici, pa crkvica, franjevački samostan... I to su temeljne značajke bosanskih gradskih naselja srednjega vijeka. Preko Dubrovčana su najčešće (ne zaboravljamo splitsko-dalmatinski utjecaj!) u bosanska gradska naselja stizali i zapadni utjecaji u navikama i ukusu (nakit, odjeća, obuća, pokućstvo...), načinu gradnje i materijalima (staklo, keramika i sl.), zanatstvu i umjetnosti (oružje, klesarstvo, gotika...), uopće materijalnoj kulturi. Središte tadašnje bosanske države je na potezu današnje Visoko (Podgrade, Podvisoki), Kraljeva Sutjeska (Curia bani), te Bobovac. Oko tog središta je srednjobosanski rudarski bazen koji zatvaraju današnja mjesta Vareš – Fojnica – Kreševo sve do Olova (ne zaboravljamo pritom, dakako, Srebrenicu kao najvažnije rudarsko središte u Bosni, Zvornik i slična mjesta). Najpoznatiji rudnici u Bosni su smješteni u srednjobosanskom (Kamenica, Olovo, Dusina, Deževica) i istočnobosanskom bazenu (Srebrenica i njena okolina).

 

O postanku imena Ilijaš i prezimenu Ilijaš  opširnije

O identifikaciji Ilijinog sela, Ilindana, a uzgredno i Ilijaša iz pera dr. Stanka Andrića specijalno za naš portal opširnije

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom