Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Pjesme iz duše naroda - Stranica 2

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

"Ovo je moj pedalj zemlje...Mene je ovdje majka

rodila, i prva mi se jagorčika iz zavjetrine zazlatila, i prva mi se ševa nebu okomila..."

Odavde sam ja za svijet čuo i …"

Pjesme iz duše naroda - Stranica 2
Autor Administrator   
Petak, 11 Prosinac 2009 17:16
Index članka
Pjesme iz duše naroda
Naši svirači
Pjesme za sjećanje
Sve stranice

 

Evo, šta iz tih vremena pamti Ivan Pavlović:

 

NAŠI SVIRAČI



Od davnina je na području katoličke župe sv. Ilije  Čemerno,  kao i na području bivše Mjesne zajednice Taračin Do,  poznato da su postojali svirači koji su za vrijeme blagdana, igranki, mobi, poslije mise, na teferićima, na dovama  i slično,  na svojim muzičkim instrumentima (šargijama, bugarijama, dvojnicama, violini, harmonici, električnim gitarama...) znali zasvirati narodna kola ( narodno, Moravac, Užičko, Radojkino, Šumadinku, Ilidžanku i druga kola) kako bi se narod  razveselio i u kolima uživao. Ovim putem želim da se prisjetim  najvažnijih svirača sa našeg područja.


Nakon završetka Drugog svjetskog rata pa do 1960.tih godina "carevale" su šargije ili šarkije i bugarije. Na sijelima i prelima vrlo vješti u tom poslu su bili: Ilić (Marijana)  Marijan , zv. Čiča iz Kopošića, Barić (Šime ) Mijo iz Solakovića,  Pavlović (Augusta) Ivica, Pavlović (Ante) Mato - Matan i Pranić (Marka) Šimo iz Višnjice. Nešto mlađi,  ali vješti u tom poslu bili su: Pranić (Šime) Vitomir, Pavlović (Pave) Ivan, Pavlović (Joze) Pero i Vladimir, Pavlović (Pere) Jozo - konobar iz Višnjice, Bešlija (Ibre) Seid i Bešlija Jašar iz Korita,  Barić (Ilije) Milorad - Mile, Barić (Stjepana) Anto - Anto Malkin, Barić (Šime) Pavo iz Solakovića, Ilić (Ive) Iljkan i Ilić (Marijana) Alojz iz Kopošića, Matić (Ivice) Jozo iz Dolovčića. Jedan od najpoznatijih svirača na šargiji i bugariji bio je i Pranić (Mate) Ilija zv. "Crvenjak" s Vrhova. On je ujedno vrlo vješto i pravio šargije i bugarije. Prva tambura na kojoj sam se učio svirati bila je baš ta koju mi je napravio i poklonio pokojni Crvenjak. Ah što je on mogao vrisnuti! Kad sa kakvog sijela pođe kući na Vrhove te uz zvuke voljene bugarije vrisne na Višnjičkom brdu sve odjekuje i čuje se do u Kožlje i Dubovo.

Važno je napomenuti da je u to vrijeme svirao solo na violini bez pratnje Ivan Barić sa  Zečije Strane. U to vrijeme nakon moba (žetelica, tuculja, kopača, komušanja i dr.) po završetku posla bilo je red i poigrati. Svirači bi ugodili svoje instrumente i kolo je moglo početi. Igralo se i pjevalo uz pratnju prekrasnog suglasja ova dva instrumenta. Obično je to bilo uveče pa uz lampu petrolejku ili karabitušu kad se kolo razvije čula se pokoja pjesma ili poskočica u kolu.

 

Treni guzo,  vrag te uzo,

Stani kolo krvavu ti nanu,  zape šešir za šljivovu granu...


TAMBURICE, drvo najmilije,
dosta cura večeralo nije,
dosta cura, dosta udovica,
sve zbog tebe i tvoijeh žica.

TAMBURICA terzijana pita,
kud se ono oženjeno skita,
aj, što ne čuva ženu i bešiku,
žena ječi, u bešici dreči.

 

 


Pojedinci su kupovali šargije, a bilo ih je i koji su ih sami pravili. Trebalo je nabaviti odgovarajuće drvo, jer prava šargija svira godinama i pravila se od javora, trešnje i oraha, a neki su je pravili i od lipe. Najbolji zvuk imale su one napravljene od divlje trešnje, a takvih je bila većina u našem kraju. Prijašnje šargije bile su dosta manje od današnjih. Na njima se nalaze drvene čivije (njima se zatežu žice). Šargiju je valjalo znati uštimati. Zatezanjem i popuštanjem, ”gode se žice”. Prva i druga žica odozgo ugađaju se jednako pa se i zovu parnice ili parne.

Od 1960-tih,  pa sve do negdje 1980-ih godina,  počele su da caruju violine i prateće gitare. Na igrankama,  teferičima, svadbama,  priredbama,  Dovama, poslije sv. mise na Taračin Dolu,  svirali su dueti violina i gitara. Najpoznatiji dueti iz tog doba  (violinisti i gitaristi) bili su: Ilija i Marijan Bartula, zv. Kikići, braća Dućevčani Pero - Perika i Bono Barić, Mijo - Mišura Barić i Bono (Mije) Ivić iz Nasića, Ljuban - Ljupko i Marijan-Šuco Mijatović, Marijan (Ivana) Barić i Ivan (Pave) Pavlović (nastavnici), Braća Stjepan i Ivan Matić s Gore. Osim njih  povremeno su svirali Karlo i Velimir Mijatović iz Starog grada, Marko i Stjepan Pranić iz Višnjice, Nikola (Pave) Pavlović i Vitomir Pranić, Tadija Pavlović i Rafo Pranić iz Višnjice i dr. Na Dovi u Solakovićima,  ili na kakvom sijelu,  često su svirali Ivan (Pave) Pavlović i Tabaković (Ibre) Hasan - Hase. Hase je znao svirati više instrumenata (violinu, harmoniku, gitaru, šarkiju ....).

Treba napomenuti da svirače do pojave violina nije trebalo plaćati. No dolaskom violina i gitara  skoro svako kolo se plaćalo, makar i simbolično. Kolo je plaćao naručitelj i on bi bio "kolovođa".
Moja malenkost i kolega Marijan (Ivana) Barić smo u više navrata u to doba svirali na svadbama. Dosta smo para i zaradili u to doba. Npr: na svadbi u selu Buljetovina kada se ženio  Eskić Milorad zaradili smo za jednu noć polovinu naše mjesečne plaće koju smo imali kao učitelji na Taračin Dolu.
Od 1980.-tih do 1990.-tih godina počela je tzv. elektronska muzika s pojačivačima. Braća Jerko i Jasminko Matić (sinovi Viktora Matić) iz Taračin Dola bili su prvi koji su tu vrstu glazbe promovirali u našem kraju. Svirali su vrlo uspješno na igrankama i teferičima u tom razdoblju.  Jasminko još uvijek svira u Chikagu sa nekim bendom, čiji članovi su uglavnom iz Bosne. Da iver ne pada daleko od klade pokazuju i primjeri njihovih sinova. Njegov sin Florijan  svira gitaru po kulturno umjetničkim društvima u Chikagu, a trenutno je zauzet studijem u Dubrovniku. Jerkov sin Mario je završio četvrtu godinu muzičke škole. Počeo je u Karlovcu kod  profesorice Vesne Žagar,  nastavio u Münchenu i ima još jednu godinu studija. Mario svira klasiku, đez muziku, a ponekad za svoju dušu, te za rodbinu i prijatelje, zasvira i  narodnjake…

Na priredbama u i oko Ilijaša na takmičenjima pjevača amatera nastupali su ”naši”: Rozika Matić (naša Nada Obrić), Šerbo Smajlović (naš Šaban), Zdenko Ćurčić, Zdravko "Šole" Jozić i Perica Gunjević...

Da se mogu povratiti dani
Da ponovo momkuju jarani.

Oj curice sa Taračin Dola
šta bi dala da ti dođe lola?

Šta će meni na prozoru cvijeće

kad me Ruža iz Višnjice neće.

Ide mala niz Ljubinu tužna
slikala se,  pa ispala ružna.

 

Oj Ljubino na širokoj cesti
iz tebe ću curicu dovesti.

Kaže mala nije me voljela
pitajte je što je oboljela.

Umalo me ne ubiše lolu
kod Ljubine, na Taračin Dolu.

Krivačanko ko ti kosu redi
na njoj moji ostaju pogledi.

Tisoviku, visoko na brijegu
u tebi se sokolovi legu.

Pjevaj, ori golube u gori
Pa i moje srce razgovori.


Smrekova je procvjetala boba
Mala moja brat ćeš je do groba.

Svani zoro, svani zoro rana
Ne daj mome draganu da spava.

Moj dragane i jesi i nisi
Oženi se da vidim čiji si.

Što je sela oko Sarajeva
Višnjica je meni najmilija.


Mala moja kad te povedemo
cijelo selo ne bi te otelo.

Kako koja nedjelja osvane
sve je moga momkovanja manje.

Gdje si mala od prošle nedjelje
Moje su te oči poželjele.

Niko ne zna poljubiti bolje
ko Nasićka kad je dobre volje.

Dal zaigra srce u djevojci
Konovikom kad pjevaju momci.

Selo moje selom se ne zvalo
ti si mene u barabe dalo.

Brezovašu ozeleni rano
Da po tebi goveda čuvamo.

Mi smo braća, mi smo i drugovi

K’o jabuka kad se raspolovi.


Meni dragi kupio dukata,
Pa se viju oko moga vrata.

Nema raja do rodnoga kraja,
Ni miline k'o moje Ljubine.

Ja malena dragi malo veći
Kad me ljubi mi moramo leći.

Pjeva lola odjekuje gora

Eto srcu mome razgovora.

Mene moja zavjetuje mati
U Višnjicu za momka udati.

Ženiću se i ja ove zime –
Da se majka ima svađat s kime


Ženiću se onom koja puši –
Nek’ mi meso na tavanu suši.

Zreo orah sa drveta pade,

Mojoj diki drugi prsten dade.

Na mog starog jurišale žene,
A na mene curice poštene.

Bolestan sam i nema mi lijeka,
’Ajde curo, budi apoteka!

Mene ćaća oženi nejaka:
Cura jača – ne da pokrivača.

Suknja tijesna, a curica bijesna,
Ne da pusta da joj ljubim usta.

Mala moja, o moj cvijete plavi,
Ja zbog tebe škole zaboravi.

Moram piti, moja majko stara;
Svake noći sanjam konobara.

Gori svjetlo nasred Tisovika,
Blago meni, ide moja dika.

Digni mala, digni kosu gore –
Da se naše oči dogovore.

 

Naša narodna pjesma (bez obzira šta ko mislio o njoj) je isječak iz intimne kronike seoskoga i seljačkog života, pouzdan, značajan, često otkrivalački.  Imala je svoju društvenu funkciju a izvorište njene nepresušne aktualnosti jeste i pravi razlog neprestanog pribjegavanja njoj.  Ona je kroz duge decenije prošlosti bila, a i danas djelimično jeste, registrator i lirski kroničar, pa i regulator života i događaja na selu čitavoga našeg kraja. Bez  mnogo predrasuda i imalo hipokrizije, ona, i onda kada jednostrano, kazuje taj život jasnije i uvjerljivije nego što bi se moglo očekivati na prvi pogled. Bila je i ostala duboka potreba i radost i stoga joj treba priznati za pravo da bude smatrana onim što ona s pravom i jeste:  našom lijepom i originalnom pjesmom.

 

Svi mi kažu da ja ljubim lažu,
A ja kažem: I ja dosta lažem,
I ja lažem, pa se s njime slažem.

Bože,  spari ko za koga mari,
A raspari ko za kog ne mari.

Vazdan vedro a uveče tama.
Diko moja, ja ne smijem sama.


Otprati me, diko, do bunara,
Od bunara idem kući sama.

Ili:

Naši liježu, mala vrata vežu,
Neka vežu, samo neka liježu,
Ja ću naći kuda ću izaći:
Mala vrata otvoriću sama,
A velika otvoriće dika.

Ili:

Bijela bluza sva mokra od suza,
Sve zbog lole što on drugu voli.


Volim diku, al' se ne odajem,
Meni draže kad on prvi kaže.

Ljubi mene, nećeš biti prvi.
Ja sam jako zaljubljive krvi.

Alaj sam se najela bonbona
Iz dikini'  plavi'  pantolona!

Mala cvijeće u bašticu meće,
Da zamiri kad lola zaviri.

Kad povežem šarenu maramu,
Mora pući srce u draganu.


Intimna seoska idila, ljubavna tajna bez mitizacije. Crtež je krajne oštar i konkretan, dat u svega dvije tanke crte. Atmosfera je gusta i čista, a slika originalna:

 

Sinoć sam se s dikom rukovala,

Tri mi dana ruka mirisala.


Da je meni što mi srce želi:

Lijepu diku i kuću veliku –


Nisam znala, zeleni mi trave,

Da moj dika ima oči plave –

Tvoje oko i moje, djevojko,

Ta dva oka nemaju svjedoka.

Ili:

Blago drugi kad komšiju ljubi,

Pa čim svane, odma'  vidi lane.

 

Ili:

 

Zagrli me,  lolo, oko struka,

Tu se tvoja naučila ruka.

 

Ili:

 

Ljubio sam i slatko i gorko,

Al'  ko tebe nijednu, djevojko.

 

Aoj meni! Ja se oledeni'

Kad sam čula da se dika ženi!


Ja malena, suknjica šarena,

Teško onom kome budem žena –


Četiri sam prevarila lude,

Još ću petog, pa sad kako bude –


Starog diku nisam ni voljela,

Već sam htjela da imam švalera.


Kad zapjevam tiho pa veselo,

Čuj me, moja nadaleko željo.


Suparnice, ja ti nisam  kriva

Što tvoj lola u meni uživa.


Svi mi kažu da sam bećarina

Što ja nosim šešir na očima.


Ala mi se omilila mala

Na potoku kad je noge prala!


Ja malena, suknjica šarena,

Svaka šara po tri momka vara.


Sinoć dvoje na kapiji stoje, -

Il' se vole, il'  se Bogu mole.


Ja mog lolu poznajem kad kosi:

Bijelu ružu za šeširom nosi.


U mog lole, u mog ljepotana,

Uvijek su mu usta nasmijana.


Da znaš, diko, kako srce boli,

Doš 'o bi mi da ti kuća gori.


Stotine i stotine pjesama pjevalo se u našem kraju. Ovo je samo mali dio pjesama - bećaruša, o ljubavi izmedju momka i djevojke, emocijama, prkosu, inteligenciji,  preziru, dovitljivosti, duhovitosti, tuzi i bolu...Da se ne zaboravi!

 



 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom