Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Zemljoradnja

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

"Ovo je moj pedalj zemlje...Mene je ovdje majka

rodila, i prva mi se jagorčika iz zavjetrine zazlatila, i prva mi se ševa nebu okomila..."

Odavde sam ja za svijet čuo i …"

Zemljoradnja
Autor Administrator   
Subota, 12 Prosinac 2009 13:19

Život u Višnjici, Nasićima, Gori, Tisoviku... Kako je to bilo nekih davnih godina? Teško, ali i lijepo na svoj osobit način...
Pri porođajima većine naših majki nije bilo ljekara i medicinskih sestara, pripremljenih inkubatora… Zadesi se obično po neka od jetrva, pa ponekad i zarđali nož, srp ili makaze da presijeku pupčanu vrpcu i najavi samostalnost življenja. Bešika od drveta, unutra slama i najljepše od svih plakanja. Počinje život u Višnjici i Vidotini, na Konoviku i Kruzima, Kopošićima i Solakovićima…
Kako je i običaj, slijedilo je krštenje, gdje drugo nego u crkvi na Taračin Dolu. Mnoga od familija Ilića ima svoga kuma u porodici Mijatovića, Pranjića ili Barića, komšija u selu. Tako u nedogled.
Raste se. Ubrzo stiže i osamnaest ljeta. Odlazak u Gardu, domobrane, partizane, jugo vojsku…Putevi mladalačkih ljubavi uglavnom su zatvoreni. Udruženi sa suprugama počinju novi život, život sa obavezama. Dok su bili djeca, čuvali su ovce i goveda, lomili bukove ili grabove grančice jagnjadima u proljeće, tjerali ovce do Pozlačenice, Gorjaničkog potoka, pravili trube i brali jagode, pjevali po Vijencu, dozivali se... Udvarali se čobanicama u Tisoviku i Lazama, igrali krpenjače na Kameničkoj stijeni  ili Lukama, krili se po kućerama, ponekad se potuci, dobijali batine... Brisali iz svijesti neuspjehe i bivše ljubavi. Neko završio osnovnu školu u Ljubini, neko na Taračin Dolu, neko otišao dalje, a neko i nije. Život će ih opismeniti. Postajali su ozbiljniji i snažniji. Mladalačke ruke ojačale. Upregnuti u jaram, čekali su mukajući Maconja i Brijezonja da te ruke mladosti prihvate ralo – osnovu života. Jer, dok škripi ralo i u toru bleje ovce i riču goveda, bilo je lako  i lijepo, u Čemernu, radovati se jutarnjim svitanjima.

Glavno zanimanje našeg stanovništva bila je zemljoradnja, ali je bila uvijek neracionalna i nisu se  iskorištavale  sve mogućnosti. Zemljište je bilo brdsko-planinsko, neplodno i velikim dijelom nastalo na krčevinama. Zemlja za obrađivanje dijelila se na dvije glavne vrste: zemlju oranicu i zemlju kosnicu. Pošto rodnost neke njive zavisi od geološkog sastava tla i položaja, razlikuju se nekoliko vrsta oranice.

Krčilo se ovako: pošto se šuma posiječe, povade se panjevi, pa se čitava površina uzore ili prekopa. Zatim se istrijebe žile od drveća. Na takve njive obično se sije proso ili krompir. U nekim selima su panjeve vadili odmah, a u nekim su ih ostavljali,  radili oko njih 2-3 godine (kopali i sijali), pa se poslije sasvim lako izvade kada im korijen istrune.

Stare njive su bile izmršavjele. Zbog toga se vrše smjene žita (plodored), đubrenje njiva i odmaranje, a ponegdje i navodnavanje. Pšenica se obično sije ondje gdje je bilo proso ili kukuruz, a ako je bila zob, onda se mora đubriti. Proso moće doći poslije svakog žita, samo se mora dvaput orati, ali se obično sije po ječmu. Kad njiva izmrša, ostavi se da se odmara dvije do tri godine. To se najviše radi s "ječmišćima" i "zobišćima", njivama na kojima se bez promjene sije ječam ili zob. Raž se nerado sije, jer se vjeruje da mnogo crpi zemljinu snagu.

Ako će se na njivi sijati ozima žita, pšenica i ječam, onda se njiva odmah tori, čim se požanje i digne s nje žito. Tori se tako što se na njivu donese pokretni tor i u njega se zatvaraju ovce ili koze. Do tora se pobode nekoliko kolaca za koje se vežu goveda. Poslije nekoliko dana tor se pomiče i tako sve dok se ne nađubri cijela njiva. Krajem septembra počnu se njive orati.


Oralo se plugom ili ralom. Ove jednostavne i skromne naprave, već uveliko zaboravljene, sa kojima su građene vizije sutrašnjeg i svih budućih dana  prethodnih generacija u našem kraju. Plug je osim crtala i lemeša sav od drveta. Ralo se upotrebljavalo  samo u brdskim selima. Nije svuda jednako. I za ralo i za plug, kao i za druge sprave koje vuku volovi, potreban je jaram.
Jaram je pravougaono istesana drvena greda, najčešće rađena od bukovog drveta, zadebljana na sredini i na krajevima. Zadebljanja na krajevima su polukružno oblikovana da ne žuljaju vrat vola. Na jarmu se nalazi pet rupa: jedna u sredini jarma za provlačenje zavornja i po dvije na krajevima za provlačenje teljiga. Drvenom gužvom (račica može biti jednodjelna i dvodjelna) i zavornjem se za jaram učvršćuju sve vrste ruda (ruda rala, ruda kola, saonica, vlačeg). Rupe za teljige su nešto većeg prečnika. Kroz rupe se uvlače teljizi sa kojima su volovi upregnuti u jaram. Teljig se najčešće pravi od jasenovog drveta, tako što se drvo, okruglog oblika, prvo nagori na sredini, zatim usuče na dijelu gdje se savija, da ne bi puklo, i na kraju oblikuje prema širini rupa na jarmu, tj. prema širini vrata vola. Teljig se u jaram uvlači sa donje strane, obuhvatajući vrat vola, odnosno volova. Dijelovi teljiga koji izviruju iz jarma na gornjoj strani nisu iste dužine. Krak teljiga na spoljnoj strani je nešto duži da ne bi ispadao iz jarma i da može djelimično da klizi kroz rupu jarma, prateći hod vola. Kraj teljiga, prema zavornju, je toliko dugačak da se kroz njega, u izbušenoj rupi, može provući špica (drvena oblikovana grančica) koja drži teljig da ne ispadne iz jarma.

Ralo i jaram su spremni i u Višnjici, Nasićima i Gori... Prva brazda čeka.  Obično to bude u proljeće i to  u Ražovištu ili u Predenoj njivi, u Krivačama ili u Kožljem... Svejedno, ralo škripi na isti način i tu i tamo, u svakoj njivi isto. Međutim, ako očekuješ da ti se da, moraš i dati. Njiva traži snagu, hranu - đubre i sjeme.
Đubre se izvlačilo, ispred štale, na njivu u jesen ili zimi, na saonicama ili drvenim kolima sa četiri drvena točka. Ostavljalo se u manjim gomilama na kraćim rastojanjima. Prije početka oranja rasturalo se po njivi da bi se zaoralo. Njive su se đubrile i tako što su u njivama pravljeni  torovi. Jedan tor je služio za mužu, a drugi za stoku u toku noći. Pored tora  je obično bio i pas. Torovi su zajedno sa kućerom (u kome se spavalo) premještani po njivi s jednog mjesta na drugo i tako se njiva đubrila.


U toku dana izore se samo toliko koliko može biti završeno, jer slijedi sijanje i zubljenje pooranog. Žito se sijalo rukom iz torbice. Torba je obješena o lijevo rame, lijevom rukom se pridržava a desnom šakom se zahvata žito i u širokim zamasima razbacuje po njivi, idući s jednog na drugi kraj.  Pošto se njiva uzore i posije,   onda se "opozubi" i "prezubi". Zubi se zubačom. Zubača je kvadratna oblika i sastoji se uglavnom od šest poprečnih letava, "brvanaca", koje su vezane uzdužnim "iglama". U pet letava je po pet klinaca, a u šestoj četiri, svega 29, pošto ne valja da bude paran broj klinaca. Ima zubača koje imaju ručice kao plug, da je njima lakše raditi. Da zubača bude teža, metne se odozgo na nju koji kamen, a kad se prezubljuje, može i lakši.
Kada niknu, žita su se pljela. Pšenica se pljela dva puta u razmaku od mjesec dana, ječam jedanput, a proso i po tri puta. Pšenica se prvi put pljevi kad «pokrije zemlju» a drugi put kad se koljenči. Pljevi se rukama ili pljevačom. Pljevača je malo gvožđe, poput sikirice, nataknuto na štap. Muški ne pljeve nego samo djevojke i mlade. Gdje u kući nema mnogo čeljadi sazove se moba – "pljetelice". Dok se kod prosa svaka travka trebalas izvaditi, dok pšenice se čupala osot, crvenac, ostruga, kukolj i letica. Polog se zove kad polegne pšenica.

 


Skupljanje plodova


Mali je broj plodova iz slobodne prirode što se skupljali i neposredno iskorištavali za ishranu. To su na prvom mjestu gljive od kojih se nekolike vrste jedu, na pr. mliječnice, sijerak, pečurke, rujnice, vrgani. Zatim skupljali su se liješnici, divlje kruške i jabuke, u manjoj mjeri i trnjine.  S proljeća mnogi su brali mlade koprive, lobodu i štir, što se jede. Djeca, naročito pastiri, berući jagode radi jedenja i prodaje, borovnice, kupine, divlje trešnje i kiselju: kiselkasto lišće koje jedu čobani.

U gladnim godinama,  pogotovo u toku II sv. rata,  skupljana je ljeskova resa, korijenje od paprati, kore s nekih vrsta drveta i to se mljelo i dodavalo brašnu ili u potpunosti zamjenjivalo brašno. Bilo, ne ponovilo se.

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom