Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
Voćarstvo

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Taračin Do u srcu, okolica u venama!

Dobro došli na našu stranicu!

Voćarstvo
Autor Administrator   
Subota, 12 Prosinac 2009 13:22


Voćarstvu se poklanjala pažnja, ali tek sredinom dvadestog vijeka, pogotovo šljivi, koja u vreme turske dominacije u ovim krajevima nije bila omiljeno voće, nasuprot krušci i jabuci.  Potvrdu tome daju brojne vrste krušaka na našim imanjima, a pogotovo kraj puteva: stranjanka, sijerak, begovača, buzdovanka, jeribasma, takiša, mednik, građanka, indžirica, ozimača, kaludjerka. Od jabuka pomenimo: šareniku, petrovaču, bećamliju, kožaru, senabiju, bedriku, popadiju, a  u zadnje vreme i delišes i jonatan. Jabuke su ostavljane za zimu u svježem i osušenom stanju, na tzv. niskama. Ostavljane su i kruške zvane jeribasme (jerbasme su bile raširene i u pjesmi opjevane )i to obično u slami i sijenu da bi istrunule. Tada su postajale veoma ukusne za jelo. Ostavljana je i turšija (najčešće kruška takiša, ali i jeribasma,  stavljena u vodu) koja se rado koristila zimi. Bilo je i trešanja, uglavnom samoniklih, pogotovo jedna vrsta krupne trešnje, zvane ašlama, te hruščevi. Od divljih voćaka,  dominirala je divlja jabuka  i kruška zvana divljaka. Divlje jabuke smo  koristili za pravljenje sirćeta, dok su pojedine vrste divljaka stavljane u bure za rakiju. Ima i znatan broj oraha koji su, uglavnom, samonikli. Pojedinci su i kalemili određena stabla, pogotovo divlju krušku koja je odlična podloga. Prilikom sađenja voća nisu uvijek po propisu kopane rupe, barem u većini slučajeva. Bilo je i slučajeva da se samo ćuskijom napravi rupa u zemlji i posadi šljiva, koja se u većini slučajeva i primala. Uglavnom sva naša zemljišta bila su pogodna  za sađenje voća.

Vremenom je kao dominantna voćka preovladala šljiva požegača, koja je u ranijem periodu gajena samo po krajevima i van njiva jer je trebalo naći mjesta pšenici, ječmu, zobi, koji su bili "ranioci"...  Kasnije se to izmijenilo pa su šljive sađene i po njivama. Dominirale su  šljiva ranka i požeška šljiva. Od šljive se dobijala rakija, ali i pekmez, kao i sušena šljiva koja se sušila u specijalno napravljenim pušnicama - šefanama. Zahvaljujući šljivi osnovno naše piće  i u radosti i u žalosti je rakija šljivovica. Rakija je pravljena i od krušaka tzv. kruška, i veoma je cijenjeno piće. Čuvana je u drvenim buradima, obično u magazi. Iz bureta se vadila marpićem - gumenim crijevom. Džibra, odnosno proizvodi od voća prije pečenja rakije, čuvani su u velikim drvenim kacama koje su bile u posebnim zgradama zvanim kačare ili šupama. Skoro svako domaćinstvo imalo je ovakvu zgradu.


Dobra samo kad je ljuta

U Ljubini, Solakovićima,  Taračin Dolu, Tisoviku, Kopošićima, Višnjici, Krugama, Krivačama, Gori i našim drugim mjestima svi su se radovali kada rode šljive požegače. Djeca bi se penjala po stablima, pa je bilo odlomljenih i puknutih grana, žene su spremale dobar pekmez, a očevi i djedovi su se «bunili»; jer gdje ćeš od šljive praviti pekmez. Šljiva je za rakiju i od pamtivijeka je liječila sve unutrašnje bolesti.
U vremena smo spremali KACE za kiselenje i ARANIJE  za pečenje pekmeza. Za sve to je trebalo i dobrih drva, u prvom redu bukovina.

Rakiju su nam u Bosnu donijeli Turci, a patentirali su je prije njih Arapi, pa tako i sam naziv (arap. 'araq - znoj, vlaga u zidu, jako isparenje) dolazi s tih strana. Arapi su opojno piće spravljali destilacijom palmina soka. U Europu je donesena početkom šesnaestog stoljeća posredstvom Portugalaca, Nizozemaca i Engleza, iz kolonija u istočnoj Indiji i na Malajskom otočju.

U zapisima uz djelo Konstantina Filozofa rakija se opisuje se kao "vino žeženo". Od XVI stoljeća često se spominje u narodnim pjesmama kao piće junaka ("Pa on pije vino i rakiju"). Rakija se često spominje u našoj narodnoj mudrosti - "muka kopat, a rakija duša", "vino pjeva, a rakija viče", "oj rakijo rako ja te volim jako, a ti  mene rako u jarak polako" ... Najpoznatija rakija kod nas je, svakako, šljivovica, mada se peče i kruškovača, jabukovača...

U našem kraju  rakija se pije u različitim prigodama; uz rodjendane, krštenja, svadbe, a ponekad i ne treba poseban razlog.  ”Našlo se društvo, zapričalo se”... Rijetko bi se kada pekla rakija istovremeno kod dva domaćina jer su sijela uz kazan bila vrlo bučna i vesela. Takmičilo se tko će jaču rakiju "izvaditi" - ispeći... Dok se rakija peče, navrate susjedi, sjednu malo oko kazana, ogovara se malo vlast, malo se peku kukuruzi i krompir  ili meso na žaru.... Priča se ko se skim švaleriše, jer pojedini budu i  pijani pa se otvaraju: ”U povjerenju”. I tako u nedogled, pa se oko kazana za pet minuta raskrinkaju sve ilijaške i lokalne tajne. Ostalo je da se pamti da su u pojedinim mjestima, poput Tisovika, ljudi pored kazana "osvajali" kazan. Po cijelu noć bi se pekla rakija, ali ujutro nije bilo ništa za popiti. Bilo je to drugo vrijeme, ali i vrijeme malih kazana.

Da bi rakija potekla kroz kazan bilo je potrebno puno predradnji i priprema. Najvažnije je cijepanje drva i loženje vatre pod kazanom da se voda zagrije i uspostavi proces cirkulacije. Čuli bi se povici od prisutnih: "daj potakni još malo da proteče".   A kada bi rakija napokon protekla domaćin bi  prvu čašicu natočio i bacio u vatru, svi bi sa oduševljenjem gledali kako rakija gori a njen plavičasti plamen bi se dizao iznad same vatre. Potom bi natočio još jednu, prekrižio se, zahvalio dragom Bogu, popio i prvo kazandžiji,  pa onda svima ostalima nazdravio i zahvalio.

Od tog trenutka pa sve do završetka pečenja rakije na tom mjestu ne prestaje pjesma i veselje. Pjevale bi se uglavnom izvorne pjesme, a najviše one koje su posvećene rakiji. "Da je meni nabaviti kravu koja daje šljivovicu pravu". "Domaćine dobre ti rakije da sam znao doš' o bi ti prije" itd. A boca sa rakijom po cijeli dan i noć od ruke do ruke od usta do usta neprestano kruži.

Nema bolje rakije od domaće. Od nje nikad  ne zaboli glava, nikad  nije bilo niti muka, niti teško, niti se ujutru tražila  čaša vode ili tableta (u vremena "rasola"). Pravi ”majstori ”kažu da je prava rakija  ona koju osjetiš tek u stomaku". Ponekad ljudi ne peru kazan, pa je rakija opora, drska i gorka. Ali ako pereš kazan, ona je k'o mlijeko.  Samo šteta što je ne prodaju u tetrapaku.


Dok iz flaše teče šljivovica
Ne treba mi doktor ni bolnica.

Volim ženu, volim i rakiju,
obadvije srcu najmilije.

Rakija je uhvatila dima,
Moj kolega samo nek'  je ima.

Od rakije nema bolje žene
Po tri dana ona ljulja mene.

Oj rakijo moja likarijo,
tko te pije taj bolestan nije.


Oj rakijo rodila na glogu
Ja bez tebe živjeti ne mogu.


Tako je to bilo nekada prilikom pečenja rakije, kada su naša sela bila puna žitelja i kada se šljivovica isključivo od šljiva pekla. Danas je došlo neko novo vrijeme, pa se rakija peče od svega i svačega. Kažu da je isto tako dobra kao i ona iz starih dana.

Kako je mnogo toga o našem kraju nestalo; tako isto i šljive požegače ima sve manje i manje. Nešto zbog industrijalizacije,  koja je i najveći uzročnik oboljenja i laganog izumiranja ove vrste šljive, nešto zbog nedostatka brige agronomske struke na očuvanju te voćarske kulture,  a nešto i zbog nas samih. Do većine od njih se više ne može ni prići. Neke su zarasle u šikare. U Ljubini i na Gori se do današnjeg dana sačuvala tradicija pečenja rakije i veselja koja se priredjuju kod kazana.  Govori se  da je danas moguće rakiju napraviti čak i od šljiva, pa hajde ti  budi pametan i vjeruj njima. U svakom slučaju sa srećom i živjeli!

Oj rakijo rako
Ja te pijem slatko
A ti mene rako
U jarak polako.

Bit će mesa bit će i rakije
Da se moja dika ponapije.

Bit će šljive, bitće i rakije
Popit ćemo koliko se smije.

Bit će šljive, bit će i rakije
Bit će nama svima veselije.

Al je lijepo u našem šljiviku
Dole trava gore šljiva plava.





 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom