Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Ljepših možda ima, dražih nigdje...

(M. Selimović)

Župnici
Autor J.B.   
Subota, 12 Prosinac 2009 13:37


NAŠI ŽUPNICI:

Našu župu osnovao je 1882. godine  vrhbosanski nadbiskup Josipa Stadler (1881.-1918.), dvostruki doktor znanosti, poznavatelj nekoliko stranih jezika, profesor i dekan Bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu, pokretač i mecena sedam različitih periodičnih publikacija, pisac i prevoditelj dvadesetak knjiga, prvi pisac sustavne filozofije na hrvatskom jeziku, organizator crkvenoga života u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, osnivač prve visokoškolske ustanove u BiH, graditelj, duhovnik, itd. Stoga je ovaj nadbiskup na mnogo strana nazvan velikom figurom Crkve i hrvatskoga naroda. Podsjećam  na to da je jedan akademik već davno napisao rečenicu: "Stadler je bio jedan od naših najvećih biskupa uopće."

Malo je poznato da su prvi župnici u našoj župi bili franjevci jer u njoj od 1899. godine djeluju ”petrovci” - svjetovni svećenici. Tih godina postojao je sukob između nadbiskupa i franjevaca, jer su franjevci smatrali da ih nadbiskup želi ”istisnuti” sa župa, ali taj stav nije utemeljen jer se radilo o preraspodjeli župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, koja je uslijedila poslije 1882., prema kojoj su jedan dio župa i dalje trebali zadržati fratri a drugi predati svjetovnim svećenicima. Odnos franjevaca prema njemu, s crkvenog stanovišta,  bio je potpuno neprihvatljiv, mada i njegov odnos prema njima nije uvijek bio najprihvatljiviji.  Ovaj sukob nema veze sa našom župom jer  ona nije nastala cijepanjem od franjevačke župe, jer od te godine formiranih 18 novih župa, mnoge su nastale upravo cijepanjem - dijeljenjem  franjevačkih župa.


Neki od dole navedenih bili su župnici a neki upravitelji župe u kratkom vremenskom roku, dok je župnik bio odsutan po nekom osnovu; bolestan ili u pritvoru...


MATO FRA BALJIĆ

1883 - 1888

Baljić fra Mato, rođen je u Sarajevu 16. listopada 1853. godine, obučen u habit 16. listopada 1868, ređen za svećenika 23. prosinca 1877, a umro je u Kreševu 26. lipnja 1895. godine.


RAFAEL FRA ČONDRIĆ

1888 - 1892

Čondrić (Josip) fra Rafael, rođen je u Kreševu 7. srpnja 1857. godine, obučen u habit 24. rujna 1872, ređen za svećenika 5. rujna 1880, a umro u Kreševu 2. siječnja 1938. godine.


PETAR O. TOMIĆ

1892 - 1893

Tomić fra Petar, rođen je 28. lipnja 1839. godine, obučen u habit 14. veljače 1854, ređen za svećenika 15. kolovoza 1862, a umro je u Kreševu 19. kolovoza 1894. godine.


ANTO O. ANDROŠEVIĆ

1893 - 1896

Androšević fra Anto, rođen je u Docu 13. lipnja 1836. godine, obučen u habit 26. veljače 1851, ređen za svećenika 25. prosinca 1859, a umro je 5. ožujka 1897. godine.

 


MARTIN FRA ŠERKIĆ

1896 - 1899

Šerkić (Petar) fra Martin, rođen je u Kreševu 29. listopada 1863. godine, obučen u habit 13. lipnja 1881, ređen za svećenika 20. srpnja 1888, a umro je u Kreševu 17. studenog 1899. godine

 


ALFONZO BARIŠIĆ

1899 - 1905

BARIŠIĆ, Alfonzo (fra Anto) rodio se 13. siječnja 1869. u Vrhovinama (Plehan). Primljen je u novicijat Bosne Srebrene 16. 8. 1889. Svečane zavjete položio je 16. 3. 1895. Zaređen je za svećenika 14. 6. 1896. Zatražio je sekularizaciju – tj. prijelaz u svjetovne svećenike, dobio ju je 24. siječnja 1899. godine i prešao u svećenike Vrhbosanske nadbiskupije. Bio je kapelan u Bjeljini i na Stupu kraj Sarajeva,  župnik na Čemernu (svibanj 1899.-svibanj 1905.), zatim je kapelen u katedralnoj župi u Sarajevu (1905.),   a potom je duhovnik sestara Služavki Malog Isusa na Polju sv. Filomene  u Čardaku kraj Modriče. Umro je 1914. u 45. godini života.

MARIJAN DŽOIĆ

1905

Rodio se 19. rujna 1875. u Donjoj Mahali, župa Tolisa. U Sarajevu je zaređen za svećenika 29. 6. 1899. Bio je kapelan u Travniku, Brčkom te u katedralnoj župi u Sarajevu (1904.-1905.),  zatim je župnik na Čemernu (svibanj 1905. – listopad 1905.), u Rostovu (svibanj 1907. – svibanj 1908.), Odžaku te kod Služavki Malog Isusa u Han-Kumpaniji (Vitez) i Dolorozi kraj Čardaka (Bosanska Posavina). Umro je 19. lipnja 1921. u Brčkom u 46. godini života.

 

STJEPAN - MATO GAŠPAREVIĆ

1905 - 1908

Rodio se 19. ožujka 1875. u Domaljevcu. Kao vrhbosanski kandidat teologiju je studirao u Sarajevu.  Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1898. Bio je kapelan u Travniku (od rujna 1898. do 15. ožujka 1899.),  Otinovcima,  Modriči,  a župnik u Rostovu (od svibnja do srpnja 1899.),  Pećinama (ožujak 1900. – rujan 1905.),  na Čemernu (listopad 1905. – lipanj 1908.) i Golom Brdu (kasnije Kandija). Umro je 14. kolovoza 1937. u 63. godini života u Kutarevu kod Otočca (Senjska biskupija).

NIKOLA MANDIĆ

1908 - 1914

Rodio se 19. siječnja 1879. u Docu kraj Travnika. Kao kandidat Vrhbosanke nadbiskupije teologiju je studirao u Sarajevu, a zaređen je za svećenika 29. lipnja 1901. Bio je kateheta u Zavodu sv. Josipa u Sarajevu, župnik u Zavidovićima (1904.), Uzdolu (1907.), na Čemernu (1908. – 1913.) i u Pećniku (1913. – 1937).  Umro je 21. studenoga 1937. u Pećniku u 59. godini života.

 

 

EUGEN TVRTKOVIĆ

1914 - 1920

Rodio se 9. ožujka 1870. u Kreševu. Kao kandidat Vrhbosanske nadbiskupije teologiju je studirao u Sarajevu, gdje je zaređen za svećenika 20. 7. 1894. Bio je kateheta u državnoj osnovnoj školi u Sarajevu te župnik u Solakovoj Kuli (1897.-1901.), Doboju (1901.-1903.), Pećniku (1903. – 1913.), Čemernu (1914. – 1920.), Gromiljaku (1920.-1922.) i Bosanskom Petrovcu (Banjolučka biskupija).  Umro je u 68. godini života 22. listopada 1937. u župi Dolina kraj Bosanske Gradiške.

 

 

ZUBAK PETAR

1920 - 1930

Rođen je 1893. u Kulini kraj Dervente. Zaređen je u Sarajevu za svećenika 03. 06. 1917. Bio je kateheta u Zavodu sv. Vinka u Sarajevu, kapelan u Doboju te župnik na Čemernu, u Prozoru (1930.-1931.). Umro je u 38. godini života 03. (04?) studenog 1931. u samostanu č. Sestara Služavki Maloga Isusa u Han Kumpaniji-Vitez.

PETROVIĆ STJEPAN


1930 - 1936

Rodio se 29. rujna 1905. u Travniku. Kao kandidat Vrhbosanke nadbiskupije teologiju je studirao u Sarajevu, a zaređen je za svećenika 1. studenog 1928.  Bio je kapelan u Modriči, župnik na Čemernu (kolovoza 1930. – kolovoz 1936.). Umro je 1939. u 34. godini života.

 

 

 

MIJO THON

1936 –  1939

(Bijeljina, 27.9.1912.- Uigendorf (D), 7.11.1986.)

 

Mijin otac Ivan došao je iz Bavarske u Bosnu, nastanio se u Bijeljini i tu oženio Mariju Grahovski. Kao zidar brzo je našao posao, gradio je obiteljske kuće, crkve i bogomolje. Te s vremenom podigao malo poduzeće. Bog im je darovao sedmoro djece od kojih je dvoje, Miju i Karmelu pozvao u duhovni stalež. Mijo je niže razrede škole završio u Bijeljini, više u Travniku, a bogoslovne je nauke učio u Sarajevu, gdje je po rukama nadbiskupa-pjesnika Šarića, 27. ožujka 1936. bio zaređen za svećenika, a potom poslan u Čemerno (kolovoz 1936. – listopad 1939).
Mlad, zdrav i poletan prihvatio je s oduševljenjem pastorizaciju naše župe. Tu je sagradio župski stan i župni vodovod, a vidan je njegov doprinos i u izgradnji prve zgrade  četverorazredne osnovne škole, a povjerene mu duše učio moliti i bližnjega ljubiti. God. 1939. premješten je u Radunice, gdje se svim silama dao na gradnju seoske škole. Sam je uradio građevinski plan, okupljao radnike i preuzimao  zidarske poslove.
Neobično je volio svoju dragu Bosnu i njezinog malog čovjeka. Znao bi često reći: „Otac mi je Bavarac, majka Mađarica, a ja pravi Bosanac”.

FRANJO GAVRAN

1939 - 1942

Rodio se 21. prosinca 1910. u Rastovači, župa Posušje. Kao kandidat Vrhbosanske nadbiskupije teologiju je studirao u Sarajevu. Mladu misu slavio je u Sarajevu 19. studenoga 1938. Bio je kapelan u Derventi pa u katedralnoj župi u Sarajevu.  Župnik je na Čemernu (listopad 1939. – prosinac 1942.) i Gradačcu (prosinac 1942. – travanj 1945.). Nakon rata župnik je u Orahovici (Hrvatska) od 1956. do 1980. Umro je 24. rujna 1980. u 70. godini života u Orahovici, a tri dana kasnije pokopan je u Novom Selu.

 


ADAM PERIĆ

1942 - 1943

Nije bio omiljen kod bivše vlasti jer su ga svrstavali među pristalice NDH.

JURAJ MIKOLIĆ

1943 - 1945

Bio je kapelan u Bosanskom Brodu  i župnik na Čemernu od srpnja 1943. do srpnja 1945.

AMBROZIJE BENKOVIĆ

1945 - 1946



Rođen je u mjestu Ugljara kod Orašja 29. novembra 1890. godine i poslije završene osnovne škole u Orašju polazio je klasičnu gimnaziju u Travniku i zatim studirao teologiju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1913. godine i bio je kapelan, kateheta u Sarajevu, zatim župnik u  župama sarajevske nadbiskupije (Čemerno, Zavidovići, Poljaci i Vidovice kod Orašja, Bežlja kod Teslića, Breza, Gračanica Skopaljska, Doboj, Modriča, Lukavac).  Iz izvještaja pojedinih srpskih stanovnika Bežlje kod Teslića svijetlo zrači ime vlč. Ambrozija Benkovića koji je pokazao ljudsko i bratsko suosjećanje, te je išao u Zagreb gdje je ukazivao na zločine u okolini Teslića.   Niz godina bio je dekan Usorske dekanije, a 1963. godine postao je počasni kanonik Sarajevskog kaptola. Nakon umirovljenja, nastanio se u Županji. Umro je u Vinkovcima 20. decembra 1970. godine.

Pisao je članke i prikaze s područja književnosti i historije, priloge vjerskog sadržaja te prijevode. Objavljivao je u Luči (1912/13.), Vrhbosni (1912/13.), Hrvatskoj straži (1939.), Danici (Kalendar za 1938.), Katoličkom listu (1944.), Katoličkom tjedniku (1944.), Županjskom zborniku (1969.). U kasnijim godinama bavio se isključivo poviješću, te objavio  knjige:   Naselja Bosne i Hercegovine sa katoličkim stanovništvom,  Gorice u Posavini , Gorice, te  S obje strane Spreče - Petstogodišnjim tragom prošlosti  i Tuzlansko područje negda i sada.  Napisao je i oko pedesetak vjerskih brošura, katoličke i liturgijske priručnike, molitvenike i životopise svetaca te ih je objavio u izdavačkom nizu Katoličke male knjige (KMK) što ga je sam pokrenuo. U zaostavštini bi se, vjerojatno pronašlo nešto i o našoj župi.


IVAN BARČANEC

1946 - 1948

Rodio se 1. svibnja 1914. u župi Peteranec, tada Zagrebačka nadbiskupija, a sada Varaždinska biskupija. Za svećenika je zaređen 7. 4. 1940. u Sarajevu.  Bio je privremeni upravitelj župe u Travniku od kraja travnja do kraja lipnja 1940., potom je nakratko župnik u Uzdolu (20. 6. 1940. – 28. 9. 1940.), Pećinama,  na Čemernu (svibanj 1946. – travanj 1948.) i u Ferdinandovcu (nekada Jelačićevo) u Hrvatskoj. Umro je 8. lipnja 1993. u 80. godini života.


ALOJZIJE ŽAGAR

1948 - 1958

Rodio se 26. travnja 1911. u Mostaru. Potječe iz obitelji doseljenog austrijskog oružanog časnika. Tri njegove sestre bile su redovnice Družbe Kćeri Božje Ljubavi. U jesen 1933. stupa u dijecezansku bogosloviju u Sarajevu nakon što je završio gimnaziju u Visokom. Zaređen je za svećenika u Sarajevu 13. ožujka 1937. Bio je župnik u Korićanima (1937. – 1940.), Bistrici kraj Gornjeg Vakufa (6. 9. 1940. – 12. 7. 1948.),  Novom Sarajevu (1948. – 1958.), Čemernu (listopad 1948. – siječanj 1958.) i Travniku (1958. – 1970.). Godine 1958. imenovan je dekanom Travničkog dekanata. Umro je u 60. godini života 10. siječnja 1971. u Sarajevu, a pokopan je na travničkom groblju Bojna.

U srpnju 1942. godine sa svojom postrojbom u Uskoplju je boravio i poznati partizanski zapovjednik Sava Kovačević, kojemu je tadašnji bistrički župnik Alojzije Žagar spasio život sakrivši ga pred Nijemcima na tavan župne kuće u kojoj se Kovačević stjecajem okolnosti našao. Kovačević je Žagaru «vratio uslugu» spasivši ga za vrijeme jednog od svojih kasnijih dolazaka u Uskoplje od sigurne smrti strijeljanjem na koje su ga poveli dalmatinski partizani. Žagar je nakon toga, uz veoma veliki ugled koji je i do tada uživao i kod Hrvata i kod Muslimana, postao izuzetno cijenjen i od partizana, što je, opet, koristio za dobrobit svih, pa se slobodno može reći da je upravo on jedna od najsvijetlijih figura iz tamnog vremena Drugoga svjetskoga rata. Zabilježeno je i njegovo zalaganje za obespravljene žrtve rata u Korićanima kod Travnika.

Udba mu je podmetnula aferu, pa se smatra da je upravo to bio razlog da je pristupio režimskom  Udruženju katoličkih svećenika pri SSRN-u, ali se ni na koji način nije isticaou njegovu radu.
U Čemernu i Sarajevu se oko Žagara i župe okuplja veliki broj mladih ljudi, a među njima i poznati
tadašnji novinar Oslobođenja Tomislav Vidović, koji je kasnije sa svojom grupom osuđen na dugogodišnju robiju.

Zbog činjenice da su ga i komunističke vlasti uvažavale, rano je,  svakako prije nego što je to
bilo moguće građanima SFRJ, mogao putovati u inozemstvo, gdje se, između ostalih susretao i s osobama koje je UDBA smatrala neprijateljima i ratnim zločincima (npr. Vilim Cecelja).

 

 

STANISLAV BOŽIĆ

1958 - 1963

Rodio se 8. lipnja 1922. u Travniku. Srednju školu završio je u Travniku, a teologiju u Đakovu. Zaređen je za svećenika 14. 7. 1947. Bio je kapelan u Sarajevu i Crkvicama (Zenica). Nakon toga biva imenovan nakratko župnikom u Skopaljskoj Gračanici (1. 6. 1951.), a zatim je župnik u Korićanima (1951. – 1957.) pa u Čemernu te u Bežlji kraj Teslića od 1963. do 1973. Umirovljeničke godine proveo je u rodnoj kući u Travniku. Umro je u bolnici na Koševu u Sarajevu 2. ožujka 1987. u 65. godini života. Pokopan je na groblju sv. Ilije u Gornjem Docu.

 

JOSIP VASILINA

1963 - 1966


Rodio se 24. ožujka 1932. u Docu kraj Travnika. Realnu gimnaziju završio je u Tuzli. Poslije mature upisuje učiteljsku školu u Sarajevu. Nakon druge godine prekida studij i odlazi u Đakovo na bogosloviju. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1956. u Đakovu. Bio je kapelan u Modriči, Brčkom i dva puta u Derventi te župnik u Uzdolu (23. 11. 1958. – 20. 10. 1959.), Rastičevu (1961. – 1963.),  Čemernu (rujan 1963. – prosinac 1966.) i Podkraju kraj Travnika (1966. – 1973.). Godine 1973. privremeno je umirovljen. Nakon prizdravljenja odlazi u Hrvatsku, a potom u katoličku misiju u Stockholm u Švedsku, gdje boravi od 1974. do 1977. Vraća se u Sarajevo 1977. u svećenički dom, gdje je i umro u 57. godini života 9. svibnja 1988. Pokopan je u grobnici obitelji Vasilina u Sarajevu.

HRVOJE GAŠO

1966 - 1967

Nakon jednogodišnjeg boravka u Čemernu, nastanio se u Njemačkoj, gdje djeluje u okviru Caritasa. Svojim bračnim "angažmanom" stalno vezan uz našu župu. Živi u Münchenu. Nedavno je objavio knjigu Mladi Hrvati, koja se odnosi posebice na suđenja Hrvatima koji nisu bili zadovoljni postojećim društveno-političkim sistemom, zapravo komunističkim režimom. Hrvoje Travnjanin je i sam bio osuđenikom u jednoj drugoj prigodi,  u tzv. Osječko-đakovačkoj grupi.


MARKO PERIĆ


1967 - 1968

MARKO PERIĆ, župnik, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, sin Marka i Mare rođ. Ravnjak, rođen u Garevcu 20. srpnja 1940. Osnovnu školu završio u Garevcu, a nižu realnu gimnaziju u Modriči. Gimnaziju završio u Zagrebu (na Šalati). Teologiju studirao u Đakovu i diplomirao 1966. Za svećenika zaređen na Petrovo 1965. u Đakovu. Mladu misu slavio 20. srpnja 1965. u Garevcu. Kao svećenik, najprije je bio četiri godine tajnik vrhbosanskoga nadbiskupa i u tom periodu je boravio u našoj župi. Sada je župnik u Gromiljaku kod Kiseljaka.

IVAN BOŠNJAK

IVAN BOŠNJAK, rođen 31. siječnja 1940. u Borovnici, župa Prozor. Teologiju je studirao u Zagrebu gdje je imao i svećeničko ređenje (1966). Kod nas je proveo pola godine, a kao župnik djelovao je u Vukanovićima odakle je (1973) premješten u Žabljak, a odatle u Jelah. Dekretom Nadbiskupskog ordinarijata br. 1218/78. razriješen je župničke službe u Jelahu te imenovan župnikom u Vidovicama, gdje je bio župnik od prosinca 1978. do listopada 1980. Iz Vidovica je premješten za župnika u Lukavac.

 

JOSIP JOZO KUDIĆ

1968 - 1970


Rođen u selu Gmići, u župi Prozor, 15. veljače 1936. Osnovnu školu završio u Prozoru, gimnaziju pohađao u Zagrebu i Đakovu. Teologiju studirao u Đakovu. Poslije Čemerna (od srpnja 1968. do rujna1970)  bio kapelan u Travniku, župnik na Ceru i Doboju.  Prognaničke dane provodi u Zagrebu i Baškoj Vodi. U Usoru se vraća 1997. te u Makljenovcu podiže novo pastoralno središte za dobojsku župu i tamo se useljava teško bolestan koncem srpnja 2000. Ubrzo je u Makljenovcu i umro, 22. listopada 2000. Grob mu se nalazi u rodnoj župi Prozor.

O župi Čemerno napisao je nekoliko tekstova i objavio u "Crkvi u Sarajevu" 1969 i 1970. godine:

Župa Čemerno - letimičan povijesni pregled

Župa Čemerno - povijesni pregled (II),

Župa Čemerno (III dio)

Župa Čemerno (IV dio)

 

 

 

VLADIMIR KLJAJIĆ

1970 - 1973

 

Poslije Čemerna bio župnik u Bežlji kod Teslića, a nakon toga otišao u Njemačku.

 

MARTIN ANIĆ

1973 - 1998

Martin Anić  ( "Naš Martin" - kako smo ga zvali i doživljavali) rođen je 11. prosinca 1941. god. u obitelji Joke i Kaje r. Sadrić. Osnovno školovanje završio  je u Brčkom, gimnaziju na Šalati u Zagrebu, a teološki studij u Đakovu gdje ga je za svećenika zaredio  biskup Bäuerlein na Petrovo 1968. godine. Od 1969. god. svoju svećeničku službu obavljao je kao kapelan u Sarajevu (Marijin Dvor), a godinu kasnije i u Morančanima (Tuzla).

Župnikom Čemerna kod Sarajeva imenovan je 1973., a godinu dana potom i upraviteljem Haljinića. U Čemernu ga zateče rat, odakle je nakon razaranja cijele župe sa župljanima morao u izbjeglištvo. Boravio je u Kaknju i brinuo se za "ostatak ostataka" kako i koliko je mogao. Nakon rata je u Vogošći gdje je bilo privremeno sjedište župe Čemerno. Od srpnja 1998. vel. Anić je četiri godine župnik Ularica (Usora), da bi 2002 do smrti bio župnikom rodnoga Krepšića.

Preminuo je u Vinkovačkoj bolnici 3. kolovoza 2006-e godine u tek započetoj 39. godini svećeništva i 65. života. Smiraj je našao u groblju nedaleko od župne crkve rodnog mu Krepšića.

Dakako, iza ovih tvrdih podataka, dijelom službeno objavljenih na dan smrti, nalazi se cijeli jedan svećenički život koji odatle nije moguće izčitati ni vrjednovati. Valjda je i to svećenička posmrtna "sudbina".

 

ZVONKO MARTIĆ

1998 - 2004


Rođen je 1964. godine u Komarici kod Dervente. Gimnaziju završio u Doboju, a teologiju studira i završava u Bolu. Bio je župni vikar u Oštroj Luci i Boku, te župnik u Čemernu, odakle je otišao  u karmeličane. Bavi se istraživanjem folklornog blaga Hrvata u BiH. Pokrenuo rad naše folklorne skupine "Kulin ban". Trenutno živi u samostanu Karmel sv. Ilije na Buškom jezeru.

 


MARIJAN ORKIĆ

2004 - 2010



Župnikom Čemerna, sa sjedištem u Vogošći,  postao je početkom kolovoza 2004. godine.

Rođen je 25. listopada 1971. u Kopanicama. Osnovnu školu pohađao je u Kopanicama i Vidovicama a gimnaziju «Vicko Zmajević» završio je u Zadru.

Teološki studij upisuje u Sarajevu (1991), ali ga zbog srpske agresije nastavlja u Bolu na otoku Braču. Zatim studira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao laik (1993-96). Nakon završene pete godine i položenog tezarija, šestu godinu studija upisuje kao kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. Za svećenika je ređen 29. ožujka 1998. u Sarajevu. Kao kapelan službuje godinu dana u Živinicama, odatle na kratko odlazi za kapelana u župu sv. Josipa u Zenicu. U rujnu 1999. imenovan je župnikom župe sv. Alojzija Gonzage u Pećniku a iduće godine upraviteljem župe Rođenja B. D. Marije u Modriči, kojom upravlja do svibnja 2001. Budući da u obje župe nije bilo niti župne kuće, niti crkve, niti župljana, nastanio se u župi Prud i započeo izgradnju nove župne kuće u Pećniku i raditi na povratku župljana u taj razoreni i okupirani dio Bosanske Posavine. U kratkom vremenu sagradio je u Pećniku župnu kuću i obnovio razrušenu crkvu.

DR PERO BRKIĆ

2010 - 2013

Rođen je 1958. godine u župi Hrvatska Tišina, u Posavini. Doktor teologije. Prije dolaska u Čemerno, bio je direktor Caritasa Vrhbosanske  nadbiskupije i već duži niz godina involviran u karitativni rad na području ove mjesne Crkve ali i opće Crkve. Premjestio sjedište župe iz Vogošće u Ljubinu, gdje je izgradio i župni dvor...

 

 

IVO JEZIDŽIĆ

2013 -

Vlč. Ivo Jezidžić, sin Drage i Smiljke Jezidžić, r. Turalija, rođen 1958. godine u Mlakvi na Kupresu. Član je svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije. Bio je katedralni kapelan u Sarajevu, jedno vrijeme proveo je i na Stupu, a bio je i glavni urednik Radio Marije...

 

 

 

LUŠIĆ JOSIP


Zamjenjivao je bolesne župnike u Čemernu 60- ih godina.

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom