Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Djetinjstvo i zavičaj mjesta su kojima se

čovjek identificira...

Doba Bosanskog pašaluka
Autor Administrator   
Subota, 12 Prosinac 2009 13:48

 

U času kada je Mehmed II Osvajač preduzeo da sruši Bosansko kraljevstvo (1463), ono je stvarno bilo raskomadano u ove četiri državine:

1.    Kraljeva zemlja,
2.    Zemlja hercega Stjepana Kosače,
3.    Oblast Pavlovića i
4.    Oblast Kovačevića.


To su, znali, naravno, i Turci. Govoreći o padu Bosne Dursun-beg kaže ovako: “Kad je pokorena ta prostrana država (Kraljeva zemlja) sa svojim gradovima i zamcima, onda je sultan uputio Mehmud-pašu protiv Hercega, koji je takođe bio gospodar (beg) države protiv kralja”.
Osvojeno Bosansko kraljevstvo Turci su pretvorili u jedan sandžak, kome su priključili ne samo ranije vilajete u Bosni (Saray-ovasi i Višegrad) nego i vilajete u središnjem dijelu stare Raške, kasnijoj Novopazarskoj oblasti.

Budući da je raniji vilajet Saray-ovasi (Vrhbosna) sa gradom Hodidjedom i novom varoši Sarajevom postao središte čitave provincije on je i dalje predstavljao zaseban vilajet.
Oblasti koje su do maja 1463. g. bile pod neposrednom vlašću posljednjeg bosanskog kralja Turci su zadržali kao jedan vilajet koji su nazvali Vilayet-i Kiral = “Kraljeva Zemlja”.
U turskim katastarskim popisima on se spominje 1469, 1477, 1485 i posljednji put, 1489 g.
Vilajet Kraljeva zemlja, kao teritorijalna jedinica Bosanskog sadžaka, obuhvatao je 1469 g. porječje Bosne i njenih pritoka od Dubrovnika, Visokog i Kreševa do Vranduka. U međuvremenu, od 1469 do 1485 g., on se u tome pravcu protegao do Maglaja.


Predjeli Kraljeve zemlje u porječju Bosne i njenih pritoka pripadali su se na nahije: Bobovac, Dubrovnik, Visoko, Fojnica, Lepenica, Kreševo, Lašva, Brod, Pribić ili Kamenica, Jelaška Župa i Kladanj.

U Bobovcu je bilo sjedište istoimenog kadiluka najkasnije do osamdesetih godina XV st., a zatim je preneseno u nahiju Brod, pa se on po tome kasnije zvao Brodskim kadilukom. Ova je promjena izvršena vjerovatno 1470 g. prilikom reorganizacije uprave u Bosni. Na teritoriji ovog kadiluka bile su 1469 g. nahije:  Bobovac, Dubrovnik, Visoko, Fojnica, Lepenica, Kreševo, Lašva, Brod, Pribić ili Kamenica, Jelaška Župa i Kladanj.

Nahija Dubrovnik nazvana je po istoimenom gradu u porječju rijeke Ljubine i Misoče. Grad je poznat od 1404 g., a 1469 g. spominju se i grad i nahija Dubrovnik. Isto tako 1485, pa dalje sve do kraja XVIII st. Ovoj nahiji pripadao je 1470 g. i željezni majdan Vareš s Borovicom, koji je dotle pripadao nahiji Bobovcu. Godine 1470, ili nešto kasnije, ova je nahija priključena Sarajevskom kadiluku u čijem sastavu se spominje 1485 godine.



U Brodskoj nahiji nahiji nalazio se 1469 g. «timar Ishak-pašinog gulama Kara Balabana, seraskera nahija: Broda, Bobovca, Visokog, Lašve i područja koja im pripadaju». Tu nije spomenut Dubrovnik, vjerovatno stoga što je i tada, kao i kasnije (1485), imao posebnog seraskera.

Nahija Pribić ili Kamenica javlja se prvi put 1469 g. pod oba imena, a, inače, češće pod prvim imenom. Tako 1485, 1489, 1516 i 1528 g. Mjesto Kamenica poznato je od 1382 g. kao rudarsko područje i carina , ali se župa ne spominje. Ova nahija prostirala se na desnoj strani srednjeg toka rijeke Krivaje pod Konjuh Planinom. U njoj se od 1469 g. spominju sela: Magulica, Radičević i Blaška. Pripadala je  Kraljevoj zemlji i 1489 g. kada se nalazila blizu područja nekavih odmetnika (bagiye). Stoga su neka njena sela bila oslobođena vanrednih daća i plaćala samo filuriju.

Krajem sedmog decenija XV st. Izvršene su prve veće promjene u administrativnoj i teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine. Znatne promjene nastale su i u samom Bosanskom sandžaku. Raniji vilajet Kraljeva zemlja bio je razbijen u tri manja vilajeta: Saraj, Brod i Neretva. Sjedište ranijeg Bobovačkog kadiluka preneseno je iz Bobovca u Brodsku nahiju, pa je on otada nazivan Brodskim kadilukom. Njegove nahije: Dubrovnik, Visoko, Kreševo, Fojnica i Lepenica priključene su Sarajevskom kadiluku.  Staro ime ovog kadiluka Saraj-ovasi povlačilo se u izvorima sve do kraja XV st. Od 1485 javlja se i skraćeni oblik Saraj, a godine 1507 i današnji naziv Sarajevo.

Nahija Dubrovnik spominje se u sastavu sarajevskog kadiluka prvi put 1485 g. Karakteristično je da je ona devedesetih godina XV st. Imala posebnog seraskera. Godine 1485 nalazio se na tome položaju neki Mumin. Njegovom timaru pripadala su sela Crna Rika, Rakova Noga, Štit i sam Dubrovnik (koji je tada imao 43 kršćanske i 1 musl. porodicu te po 6 neoženjenih stanovnika). Muminov timar vrijedio je 6753 akče. Njega je na položaju naslijedio neki Solak Hasan čija su sela 1489 g. prešla u sandžakbegov has.

Poslije 1849 g. a prije 1503 u Dubrovnik je stavljena posada kojom je 1516 g.  zapovjedao dizdar Ali-aga sa timarom od 3610 akči. 

Željezni majdan Vareš koji je 1469 g. pripadao nahiji Bobovcu spominje se 1485 i 1489 g. u nahiji Dubrovnik, ali je on prije 1516 priključen Visočkoj nahiji i ostao u njenom sastavu sve do XIX stoljeću.

... Izgleda da je i  grad Kreševo bio napušten prije 1489 g., kada je utvrđen Dubrovnik, iako se on spominje u poznatom tursko-ugarskom ugovoru iz 1503 godine .


U prvom svesku turskog opširnog popisa Bosanskog sandžaka iz 1604. godine spominje se nahija Dubrovnik sa 128 sela. Nahija Dubrovnik brojala je 1.870 domaćinstava, od toga muslimana je bilo 1.835 domaćinstava, a nemuslimana 35 domaćinstava. Nahija Dubrovnik obuhvaćala je naselja sjeverno od Vogošće, naselja istočno i jugoistočno od Vareša, Brezu sa okolnim naseljima, neka naselja sjeverno od Visokog, neka naselja u blizini današnjeg  Ilijaša.[2]

Opširnije:

NAHIJA DUBROVNIK U BOSANSKOM SANDŽAKU (I)
NAHIJA DUBROVNIK U BOSANSKOM SANDŽAKU (II)
NAHIJA DUBROVNIK U BOSANSKOM SANDŽAKU (III)

U Popisu bosanskih spahija iz 1711. (1123. po Hidžretu) godine navode se mjesta koja su tada pripadala nahiji - župi Dubrovnik kao: Jošanica (timar Ibrahim i Hasan), Kruge (timar Džafer), Kožlje (timar Ibrahim), Misoča (timar Ibrahim i Ahmed), Gora (timar Ali), Orahovo (timar Kadri) i druga sela koja su tada pripadala Dubrovniku.


Prije dolaska Turaka na prostorima današnje župe Čemerno postojala je crkva u Misoči,[3] a u predjelu Crkvina (Gora-Krst, Vogošća), na zaravni uz muslimansko groblje, nalaze se ostaci srednjovjekovne crkve duljine oko 15 m. Oko nje je bilo groblje.[4]

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom