Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Taračin Do u srcu, okolica u venama!

Dobro došli na našu stranicu!

Biskupska izvješća
Autor Administrator   
Subota, 12 Prosinac 2009 13:50

 

Jedan od najznačajnijih dokumenata za proučavanje povijesti ovih krajeva pod turskom vlašću svakako su sačuvana biskupska izvješća. To su pisani dokumenti koje su pojedini biskupi slali Kongregaciji za širenje vjere u Rimu o stanju u svojoj biskupiji. Sveta Stolica 12.XII. 1735 uvodi u Bosni i Hercegovini (i u drugim krajevima pod turskom vlašću) službu tkz. Apostolskih vikara. Prvim apostolskim vikarom imenovan je fra Mato Delivić iz Kreševa (1735-1740). Njegov izvještaj donosi dragocijene podatke o župama koje je obišao.


Prvi apostolski vikar u Bosni biskup fra Mate Delivić u svome izvješću iz 1737. godine navodi da su župi Sarajevo[5] između ostalih mjesta pripadala tada i mjesta: Kruzi s 2 katoličke kuće i 20 katolika,  Nasići 4 katoličke kuće i 30 katolika te Planina[6] s 5 katoličkih kuća i 46 katolika.

Biskup fra Pavle Dragićević iz Fojnice (1740-1767) u svome izvješću navodi da su župi Sarajevo godine 1743.[7] pored ostalih mjesta pripadalo i mjesto Planina koje je imalo 14 katoličkih kuća i 111 katolika a od toga bile su 73 odrasle osobe (koje se pričešćuju) i 25 djece (ne pričešćenih).[8]


U historiji Bosne i Hercegovine rijetki su opširniji podaci o njenom stanovništvu. Popis katolika iz sredine 18. stoljeća što ga učinio biskup fra Pavao Dragićević, koji je bio član fojničkog samostana, po svojoj kompleksnosti i originalnosti jedan je od prvih i jedinstvenih izvora ove vrste. Čim je zaređen biskupa, on je u svojim okružicama koje je naslovio župnicima i poglavarima samostana – naredio da svaki vjerno pobilježi sve katoličke obitelji po pojedinim selima i gradovima i da mu to u vrijeme njegove vizitacije predaju. Obilazak župa je počeo 15. oktobra 1741. godine u Livnu, a trajao je sve do 30. oktobra 1742, kad je zbog kuge u Bosni morao prekinuti. Čim je zaraza donekle uminula, obilaskom župe Kreševo od 11. do 16. juna 1743. godine on završava vizitaciju cjelokupne Bosne i Hercegovine. Pošto je bilo krajnje nesigurno, on se nije usudio ući u Sarajevo (naše područje se tada zvalo Planina, a pripadalo je uz Latinluk i Žarnotinu župi Sarajevo) nego je poslao svoga izaslanika fra Bonu Benića.

Dragićevića je na biskupskoj dužnosti naslijedio fra Marijan Bogdanović koji je popis mještana našeg kraja obavio u Brezi 9. decembra 1768. godine jer u Sarajevo nije smio ući s obzirom da je tada turska vojska upravo tuda prolazila na povratku iz Crne Gore, pa je sarajevske katolike primio u Brezi.

Prema popisu u mjestu Planina možemo pročitati imena slijedećih obitelji:

 

Ime obitelji:                     Pričešćenih                Nepričešćenih

Johannes Andrich                      4                                5
Petrus Barich                               8                               4
Joannes Boxich                          2
Marcus Gaurich                          4                                1
Petrus Illich                                 3                                3
Simon Jozipovich                      7                                4
Stephanus Lovrich                    6                                1
Franciscus Lukich                     2                                2
Petrus Lukich                             2                                4
Stephanus Lukich                     3                                1
Mathaeus Oraovaz                    5                                2
Thomas Pettlanissa                  1                                1
Natalis Pragnich                      13                               6
Georgius Radossevich           13                               4


Popis je pisan latinskim jezikom, te su i osobna imena prevođena na latinski. Matične knjige propisao je  kao obavezne za područje čitave katoličke crkve Tridentinski koncil, koji se održavao od 1545 - 1563, uzakonivši tako praksu koja se u Rimu vršila već gotovo jedan vijek prije toga. Ubrzo poslije Koncila vođenje matičnih knjiga uvedeno je u Hrvatskom Primorju, gdje su najstariji sačuvani primjerci matrikula, iz 1570, nalaze na otocima Cres i Osor.  U sjevernoj Hrvatskoj, na području Zagrebačke nadbiskupije, matrikule se pojavljuju tek sto godina kasnije, oko 1660. Župnici su vodili matrikule na latinskom jeziku, pa su kršteno ime često unosili u latinskom obliku.  Nema nikakve sumnje da se radi o prezimenima Andrić (od njih vodi porijeklo naš nobelovac), Barić, Božić, Gavrić, Ilić, Josipović, Lovrić, Lukić, Oraovac, Petlanuša, Pranić i Radošević. Kad je riječ o imenima tu  neko ime može imati više inačica: Michael se može prevoditi kao: Mijat, kako je to u ono vrijeme bio čest slučaj, a može značiti i Mile, Milan; Josephus se prevodi s Josip, a može značiti i Joso, Jozo; Joannes se može prevesti s Ivan, a može biti i Ivo, Ivica;  Georgius umjesto Juraj, Juro - Jure; Joanna se prevodi kao  Ivka iako može biti i Ivana; Stjepan može biti i Stipo, Petrus može biti Petar, Pero itd...

Napomena uz oznake:
p. parochia – župa
Villa – selo
Vico – zaselak
P. – Parvuli – (nepričešćeni) – djeca
Pod ovim pojmom podrazumijevaju se djeca koja još nisu primila sakramente ispovijedi i pričesti. To je obično od 8 – 12 godina.
C. – Comunicanstes (pričešćeni) - odrasli

U izvješću apostolskog vikara biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u župi Sarajevo pored ostalih mjesta navodi se i mjesto Čemerno sa 12 katoličkih kuća i 159 katolika od toga je bilo 99 odraslih osoba (koje se pričešćuju) i 60 djece (ne pričešćenih). [9]
Čemerno                                      Pričešćeni         Djeca


1. Antonius Franich                            7                 5
2. Joannes Matich                              3                 3
3. Petrus Matich                                  4                 2
4. Joseph Komaricich                        3                 3
5. Antonius Komaricich                    12                7
6. Marcus Barich                               14               10
7. Franciscus Radosevich               11                5
8. Gregorius Illich                              7                  6
9. Michael Lucich                               6                 6
10. Simon Jozich                               20               8
11. Franciscus Lucich                       7                 2
12. Simon Simunovich                      5                 3


Prema popisu biskupa fra Augustina Miletića iz 1813. godine u župi Sarajevo[10] između ostalih mjesta navodi se i mjesto Planina koja su imala ukupno 27 katoličkih kuća i 219 katolika a od toga bilo je 147 odraslih osoba (koje se pričešćuju) i 72 djece (ne pričešćeno).

U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856. godinu, a prema podacima iz 1855. u župi Sarajevo[11] spominju se i sljedeća naselja: Gora 12 katoličkih obitelji sa 59 katolika, Kamenice (3, 41), Kožlje (3, 29), Kruzi (4, 37), Nasići (7, 79), Solakovići (2, 18), Tisovik (5, 29), i Višnjica (3, 25).

Prema Šematizmu Bosne Srebrene za 1864. godinu u župi sv. Anto Padovanski Sarajevo[12] spominju se sljedeća naselja: Gora 14 katoličkih obitelji sa 58, Kamenica (5, 66), Kopošići (10, 90), Kožlje (8, 34), Kruzi (3, 32), Solakovići (3, 24), Tisovik (6, 50), i Višnjica (4, 37).

U Šematizmu Bosne Srebrene za 1877. godinu u župi sv. Anto Padovanski Sarajevo [13] spominju se sljedeća naselja: Gora 18 katoličkih obitelji sa 103 katolika, Kamenice (4, 53), Kopošići (5, 46), Kožlje (6, 38), Kruzi (8, 53), Ljubina (4, 19), Nasići (10, 74), Solakovići (3, 26), Vidotina (4, 29) i Višnjica (4, 22).

--------------------------------------------------------------------------------

[1] Vidi Zla kob starobosanskoga grada Dubrovnika (Stećak, list za kulturu i društvena pitanja, HKD Napredak, Sarajevo, godina VI., broj 65., svibanj 1999., str. 32.-33; broj 66., lipanj 1999., str. 33., broj 67., srpanj/kolovoz 1999., str. 32.-33.

[2] Vidi Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, Sv. I/1, Bošnjački institut Zürich-Odjel Sarajevo Orijentalni institut u Sarajevo, Sarajevo, 2000, str. XXXiii, 381-454.

[3] Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji Cerkev V Jugoslaviji 1974., Biskupska Konferencija Jugoslavije, Zagreb 1975., str. 346.

[4] Zirdum, Andrija, Karta srednjovjekovnih crkava na tlu Bosne i Hercegovine, Bosna franciscana, Časopis Franjevačke teologije, Sarajevo, godina IX., broj 15., Sarajevo, 2001.,  str. 199.

[5] Jelenić, Julijan, Izvještaj o apostolskom vikarijatu, što ga je prigodom kanskog pohoda sasatvio i koncem 1737. Sv. zboru za raširenje vjere spremio biskup i pravi apostolski vikar u Bosni fra Mato Delivić  (Documenta res gestas Fratrum Minorum Provinciae Bosnae Argentinae ab an. 1699.-1835. spectantia, volumen I., Typographia Croatica Franciscanae provinciae, Mostar, 1927., str. 37.-38.)

[6] Kasniji naziv Čemerno.

[7] Jelenić, Julijan, Izvještaj o apostolskom vikarijatu u BiH, što ga je biskup fra Pavao Dragičević dao sastaviti na temelju kanonskih pohoda 1741.-1743. i predati Sv. zboru za raširenje vjere (Spomenici kulturnog rada franjevaca Bosne Srebreničke, Mostar, 1927., str. 106.-107.)

[8] Mandić, Dominik, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annnis 1743 et 1768 exaratis, Institum chroatorum historicum, Chicago-Roma, 1962., str. 103.-104.

[9] Mandić, Dominik,, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annnis 1743 et 1768 exaratis, Institum chroatorum historicum, Chicago-Roma, 1962., str. 219.-220.

[10] Kamber, Dragutin, Stanje župa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreničko-otomanskoj prema popisu izvršenom 1813. (Franjevački vjesnik, godina XXXIX., broj 3., ožujak 1932., str. 84.-85.)

[11] Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae ordinis Fratrum Minorum observantium pro anno 1856., Typis caesareo-regiae universitatis Hungaricae, Budae, 1855., str. 65.-66.

[12] Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae ordinis Fratrum Minorum observantium pro anno 1864., Typis Martini Bagó, Budae, 1864., str. 56.-57. (u dokumentu navodi se brojka od 204 katoličke obitelji a treba biti 200).

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom