Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/libraries/joomla/language/dir.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 9

Warning: include(/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: include() [function.include]: Failed opening '/var/chroot/home/content/j/o/z/jozobster/html/cache/mod_stats/title.php' for inclusion (include_path='.:/usr/local/php5/lib/php') in /home/content/36/5332036/html/index.php on line 12

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 423

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/content/36/5332036/html/index.php:9) in /home/content/36/5332036/html/libraries/joomla/session/session.php on line 426
127 godina pod zaštitom sv. Ilije

Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Taračin Do u srcu, okolica u venama!

Dobro došli na našu stranicu!

127 godina pod zaštitom sv. Ilije
Autor Bojana Đukić   
Utorak, 12 Siječanj 2010 09:19

Pozajmljena reportaža

"Katolički tjednik"  iz Sarajeva, objavio je svom posljednjem broju reportažu o našoj župi, koju Vam uz njihovu suglasnost prenosimo. HVALA!


Život u jednoj od najraštrkanijih vrhbosanskih župa

Petak poslijepodne... Polako se bližio kraj radnog vremena i vikend. Međutim, unatoč tome ostao je još jedan „posao“ koji smo trebali „odraditi“. Nakon nekoliko poziva i razgovora odlučili smo se za odlazak u župu Čemerno, čije je sjedište danas smješteno u Vogošći, nedaleko od Sarajeva.

Uz kišu koja nas je stalno pratila za nekih dvadesetak minuta stižemo i na odredište. Međutim, tada nastaje novi problem – kako doći do crkve budući da ju je od nas dijelila rječica, a most se nije ni nazirao. Vrativši se malo unatrag, uskoro nalazimo most i uz dodatne „zavrzlame“ napokon stižemo i na odredište. Srdačno nas dočekavši, župnik vlč. Marijan Orkić nas kroz razgovor vraća u dane stoljetne prošlosti ove župe, kako one lijepe, tako i u one dane patnje i trpljenja naroda ovog kraja.


127 godina pod zaštitom sv. Ilije


Župa Čemerno utemeljena je 1882. godine odvajanjem pojedinih mjesta od župe Sarajevo i od tada ima svoje matice. Osnovao ju je prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler 1882. i kao patrona dodijelio joj sv. Iliju, zaštitnika Bosne. Činile su je općine: Ilijaš, Vogošća i Srednje. Župna crkva u Taračin Dolu sagrađena 1888., a obnovljena je 1968. godine. Do početka posljednjega rata u Bosni i Hercegovini sjedište župe i crkva bili su smješteni na ovom selu.

Tijekom rata, kao i u velikom broju župa vrhbosanske nadbiskupije, župna crkva i župna kuća su srušene, a vjernici su prognani tako da se i danas sjedište župe nalazi u Donjoj Jošanici u Vogošći kraj Sarajeva, gdje je u tijeku dovršetak izgradnje nove crkve u Vogošći, dok je župna kuća dovršena. Župom upravlja dijecezanski svećenik, a danas župi pripadaju sljedeća naselja: Čevljanovići, Dolovčići, Gora, Kamenice, Kožlje, Ljetovik, Ljubina, Nasići, Povoća, Semizovac, Solakovići, Srednje, Stupe, Ulištovići, Vidotina i Vogošća.
Teritorijalno jedna od većih župa naše nadbiskupije, većim dijelom smještena između brda u gotovo netaknutoj prirodi, danas se na žalost ne može podičiti velikim brojem vjernika. Posljedica je to ratnih događanja koja su zadesila i ovaj kraj. Razrušene i spaljene kuće obrasle u žbunje diljem ove župe ostaju kao trajan podsjetnik na zlo koje se događalo na ovim prostorima prije petnaestak godina. Od stare župne crkve ostala je samo slika sv. Ilije Proroka, koja danas krasi unutrašnjost novoizgrađene crkve u Vogošći.
Iako još uvijek nije potpuno dovršena, crkva u Vogošći je prva crkva u BiH koja je stavljena pod zaštitu bl. Majke Terezije iz Kalkute, čija se slika nalazi na zidu iznad svetohraništa. Iznenadili smo se kada smo na susjednom zidu ugledali sliku pokojnog pape Ivana Pavla II. Na naš upit otkud njegova slika tu i zašto, župnik nam je s osmijehom odgovorio: „Oni su za mene bili nerazdvojni prijatelji za života. Zašto onda da ih ja sada razdvajam? Ne. Iako je crkva posvećena Majci Tereziji, oni će i ovdje biti zajedno!“ Naravno, ne treba ni naglašavati kako smo se složili s njegovim razmišljanjem...


Prva crkva u BiH stavljena pod zaštitu bl. Ivana Merza


Krenuvši u obilazak župe, uskoro nailazimo na malu crkvicu koja se pored magistralnog puta Sarajevo – Tuzla izdvaja iz okolnog zelenila. Tada saznajemo kako osim nove crkve u Vogošći, župi pripada i ova novoizgrađena filijalna crkva u Ljubini čiji je zaštitnik bl. Ivan Merz. Prema riječima župnika, zemlju za ovu crkvu darovali su župljani Ivan i Dragica Đogo, a izgrađena je zbog raštrkanosti župe i nemogućnosti dijela župljana doći na Misu u Vogošću. „Iako je izgrađena i ta filijalna crkva, budući kako su moji župljani većinom umirovljenici i nerijetko ne mogu doći ni do filijalne crkve, znaju svi koji se teško kreću da me trebaju čekati uz cestu kada krenem iz Vogošće, pa ih autom 'kupim' usput. Tako im ujedno služim i kao neka vrsta besplatnog taksija“, priča nam župnik i dodaje kako mu to ne pada teško.
Crkva je gotovo dovršena, ali ostalo je još postavljanje vitraja te ugradnja dviju vratašca i stavljanje relikvija bl. Ivana Merza. „Ugradnju vitraja zbog financijskih sredstava ostavljamo za neke bolje dane“, dodaje don Marijan.

„Šargija se nema više za koga izrađivati...“


Uskoro susrećemo i gospođu Danicu Đogo, sestru darovatelja zemljišta za crkvu bl. Ivana Merza. Budući kako je njezina kuća odmah uz crkvu, ona je s radošću preuzela obvezu da se brine za ovu crkvicu. „Istina, moj brat je sa suprugom darovao to zemljište. Međutim, treba reći kako nam se to dobročinstvo stostruko vratilo“, priča nam gospođa Danica.
Nakon obilaska tog dijela župe idemo u susjedni zaseok i tu susrećemo obitelj Matić. Slava i Stjepan Matić, oboje umirovljenici, ostavljaju posao koji su radili jer „stiže župnik“. Oni su članovi župskog folklornog društva, koje se na žalost danas sve rjeđe okuplja. Ponosni na kulturno naslijeđe ovoga kraja, rado su nam zapjevali, a gospodin Stjepan se brzo laća šargije i s ponosom nastavlja pričati kako se ona svira, ali i kako se pravi. „Prije posljednjeg rata sam izrađivao šargije. Volio sam to. Međutim, danas više nemaš kome ni za koga izrađivati. Ovo vrlo malo mladih što je ostalo ima neke svoje zanimacije. Pokušavam ih naučiti, ali ne uspijevam. I svog unuka sam pokušao naučiti, ali njemu su mnogo draže klavijature“, žali nam se Stjepan.
Iako župa broji oko 370 duša, tek nekih stotinjak ih ima kontakte sa župom. Veliki broj onih koji su odselili iz župe gotovo su potpuno izgubili kontakt.
Jedan od problema svakako je udaljenost pojedinih zaseoka od crkve i nemogućnost dolaska na misu. „Tek kada trebam krenuti u blagoslov kuća ili imati mise na grobljima, tek tada shvatim koliko je župa velika i raštrkana. Najteže je zimi kada zapada snijeg pa nerijetko uopće ne mogu doći do jednog dijela župljana za blagoslov kuća. A kada krenu mise po grobljima, tada uglavnom gotovo da ne izlazim iz auta jer župa ima dvanaest grobalja na kojima trebam imati misu i koja trebam obići... To zna potrajati danima“, rekao nam je vlč. Marijan.
2007. godine u župi sv. Ilije Proroka bilo je trostruko veselje. Glavni razlog bila je proslava 125 godina od ustanovljenja župe, a za tu su prigodu mnogi župljani došli čak iz Kanade i Švedske. Također, tom prigodom podijeljen je i sakrament Potvrde, prvi put nakon sedamnaest godina, a bila je i Prva sveta pričest također prvi put nakon dugo godina.


„Nismo navikli na Misu bez pjesme“


Vrativši se u župnu kuću, dočekalo nas je iznenađenje. Grupa vjernika, njih petnaestak, predano su vježbali pjevanje. Uskoro smo dobili i objašnjenje. Naime, zaključili su kako «kao da nešto nedostaje» kada nema pjevanja pod misnim slavljem. „Misa bez pjevanja nam se čini nekako siromašno i nismo navikli da tako bude“, spremno nam objašnjava jedan od župljana. Da ne bi sve ostalo samo na riječima žaljenja, pobrinuli su se i sami počeli vježbati. Tako danas u župi djeluje i zbor bl. Terezije iz Kalkute, čiji se članovi vode onom izrekom „Tko pjeva dvostruko moli“. Upravo zbog toga, prema njihovim riječima, rado dolaze na probe pokušavajući dati najbolje od sebe kako bi svojim pjevanjem uzveličali Misno slavlje. U to smo se i sami mogli uvjeriti nekoliko minuta nakon toga, za vrijeme pobožnosti križnog puta i Misnog slavlja.

Pod okriljem svojih zaštitnika


Unatoč svim ratnim stradanjima i svim sadašnjim poteškoćama, župa sv. Ilije Proroka Čemerno nastavlja postojati pod okriljem i zaštitom svojih zaštitnika i suzaštitnika, svakodnevno nastojeći nadići sve one poteškoće koje su ju zadesile nakon posljednjeg rata. Župna kuća je dovršena, najviše zahvaljujući raznim donacijama „izvana“, crkva bl. Ivana Merza također.         
Ostaje još dovršenje crkve  Vogošći. Nakon nekoliko sati provedenih u župi opraštamo se i krećemo nazad za Sarajevo. Pogled na novoizgrađenu crkvu u suton ovoga dana daje nam nadu kako ova župa ne će opustjeti. Nedovršena crkva bl. Majke Terezije iz Kalkute budi tu nadu kako ne će biti uzalud sagrađena te kako će služiti na ponos i sadašnjim i budućim generacijama vjernika koje životni put dovede u ovu župu.
Iako fizički u autu na autocesti, u mislima smo još uvijek bili u župi sv. Ilije Proroka – Čemerno. Još jednom smo bili svjedoci pobjede dobrote nad zlom koje ruši, razara i uništava. Ljubav prema Bogu i rodnom kraju ponovno sve izgrađuje, ponovno daje život, čak i onda kada se bolja i svjetlija budućnost teško nazire...

Bojana Đukić

Foto: Marijo Gracić

 

Taracin Do na Facebook


www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom